Menu
Categories
tweeter, facebook, social
Da te edujem, pa ću da te lajkujem a onda ću šerujem i tvitujem, a na kraju hejtujem
04/04/2014 Artživot

Malo mi je hevi cela priča oko jezika. Akcenti više odavno nisu sstejnabl, platforme se menjaju a izgovor je da svaki jezik raste i razvija se, pa i ovaj naš. To mu dođe neki održivi razvoj, transparentan prilično.

Jedino se pitam kako to da ovaj naš uglavnom raste u neki tarzan ingliš. Čudili smo se Hrvatskoj kad je nekih godina pokušala da napravi novi, malo rogobatni jezik koji se oslanjao na neku posebnu logiku i prevođenje poznatih pojmova. Ali ni Hrvatska a ni Srbija nisu ni sanjale da će dobiti novi jezik i pre nego što se osveste, naročito nacionalno osveste. Dok su jedni izmišljali nove kovanice, drugi su počeli da vaspostavljaju srednjovekovni rečnik poštapajući se arhaizmima, a jezik, ko i svako živo biće koje ima svoje ja, otišao na drugu stranu.  Šta smo se to zabagovali pa pričamo tarzanski već i na televiziji? Pre nekoliko godina smo četovali. Neko mi je rekao: kako vi to svi četujete, kao da ste hajduci neki, gde su vam te čete… Danas takođe četujemo po internet hajdučiji, ali usput i lajkujemo, edujemo, twitujemo, šerujemo. Možemo biti lajkeri i hejteri nečega.

Cvrkutanje po Tviteru donosi vam folovere. Lingvista da budem pa da vam kažem da prihvatate a ne edujete, da odobravate a ne lajkujete, da delite a ne šerujete, to svi znate.

I što je zanimljivije, lajk naš nasušni postao je merilo svakog uspeha. Ako nisi lajkovan, nisi ništa ni rekao. Ako nemaš lajk, kao da nemaš ni lice, ni naličje. Ne postojiš. Još ako neko šeruje to što si prozborio ili fotografisao, po mogućstvu neki nikad do sada viđen uspešan selfi, ophrva te sreća, sreća, radost. Ti si lik, likuša, faca, kakav ludak, koji genije. A ako li samo zucneš nešto da mi oponiraš, pa ti si običan hejter. Veze nemaš.

Pitam se ponekad da li je ovaj SMS jezik skraćenih rečenica i pomanjkanja misli i interpunkcije u stvari novogovor kakav je davno još osmislio Džordž Orvel. Shvatam da ni Orvel nije dotle dobacio, nije mogao, rano je napisao knjigu…Šta bi on danas stavio u svoje Rečnike Novogovora u zemlji Okeaniji… Ne smem ni da pomislim ali kad bi se pojavio među nama još jednom i napisao to, sigurna sam da bismo svi lajkovali i šerovali.

Nego, odoh ja da šerujem ovaj skromni tekst, a vi ako vam se dopadne, lajkujte i šerujte dalje. Ne bi smetalo i poneki tvit da pošaljete. Samo nemojte da me hejtujete. 

S.Spasić

"1" Comment
  1. dobro receno. Stvarno nam je jezik sve gori i gori

Leave a Reply to Jelena
*