Menu
Categories
Neda Kovačević: Iz istorije Radio Beograda
21/01/2013 ArtPriča
Radio Beograd

Radio Beograd

30. septembar 1993.

Janko i Ksenija, jedini ljudi koje poznajem, da nemaju u kući televizor.

Janko kraj radio aparata. «Grundig», preistorijski, stariji od mene, čini mi se.

Okreće skalu, smenjuju se jezici, stanice. Pomno traži onu, njemu najomiljeniju.

Kad me ugleda, ne prekine. Osmehne se, u znak da mu je drago što me vidi, i izvinjavajuće. Bez reči mi pokazuje da sednem. Kontam da ću morati da sačekam kraj emisije.

A kad se iz tog zamešateljstva raznih zvukova, konačno probije taj toliko željeni, Jankov izraz odaje osećanje kao kad žedan iz pustinje najzad dođe do vode. Sav se predaje slušanju.

Kad se emisija završi, ne izdržim da ne upitam:

-To je režimski radio. Kako možete da ga slušate?

Janko se osmehne, pomalo gorko, čini mi se:

-Da, tačno. Ali, zapravo, radio je iznad svih režima, kao institucija, i civilizacijska tekovina. Uzgred, našeg Tesle otkriće. I ja ga, naprosto, moram slušati. Uživam u srpskom jeziku. To je moja kultura, moja tradicija. Jedino u Beogradu mogu da hodam ulicama zatvorenih očiju…

Malo kasnije, nastavi:

-1. oktobar 1924. Čarobna kutija je oživela…

Pomislim – i Janko je malo kao ta kutija, kad joj samo darneš pravo dugme. Tako saznajem:

«Halo, halo, ovde Radio Beograd na talasnoj dužini od 455 metara. Molimo sve koji nas čuju da nas obaveste o načinu prijema, jačini glasa i modulaciji». Glas spikerke Jelene Bilbije.

Predajnik je bio u Knez Mihailovoj 42, zgrada nekadašnje Hrvatske štedionice. Kasnije, načinjen je jači, i kratkotalasni, u Makišu, 20 kilovata, emisiona zgrada sa antenskim postrojenjem, bila je zdanje zanimljive, moderne arhitekture. Početni signal bio je prvi takt pesme Milkina kuća na kraju. (Pred Drugi svetski rat, početni signal zamenjen je prvim taktom Hej, trubaču s bojne Drine). U to vreme samo 10 evropskih zemalja ima radio-stanice. Ovaj Radio Beograd je ugašen 1. jula 1926. dolaskom Marija Osane iz Ljubljane u Ministarstvo PTT za rukovodioca odeljenja radio saobraćaja. Osana je lično tražio gašenje pod izgovorom da radio program Glavne radiotelegrafske stanice Beograd – Rakovica, “ne daje nikakve rezultate”. Krajnje besmisleno i nemušto obrazloženje. Onda se te godine otvara Radio Zagreb i priprema otvaranje Radio Ljubljane. Posleratna ideologija je mnoge vrlo značajne stvari iz tog perioda marginalizovala.Tako je zvaničan dan JRT u komunističkoj Jugoslaviji bio  – datum osnivanja Radio Zagreba! A ja sam stalno uporno tvrdio, a i danas tvrdim, što je  i sasvim očigledno, kako je Rakovica s jeseni 1924. jednako – Radio Beograd. Ali, kad se  u sve upletu neke druge stvari… (To je, možete li verovati, između ostalog stajalo i u optužnici, kad su mi svojevremeno sudili u Beogradu, da „širim nacionalnu netrpeljivost“). Elem, ovo je bitno: – da je pravde, 19. septembar1924. bi bio datum koji bi se priznavao kao početak radiodifuzije u Srbiji, Balkanu i Južnoj Evropi. Daleko pre nego mnoge važnije evropske zemlje onog doba (pre Beča i Rima). Zahvaljujući tome što je imala ovu stanicu, Kraljevina SHS postala je članica Međunarodne unije za radiofoniju prilikom njenog osnivanja 1925. u Ženevi. Na primer, još uvek malo ko zna, jer se još uvek prećutkuje, i da su, uprkos onom prekidu, inženjeri u Ministarstvu PTT krajem 1927. ponovo pustili u rad bolju i jaču radio stanicu u Beogradu (ovaj put u svojoj kancelariji u Deligradskoj).  Da bude još zanimljivije, ova radio stanica čitava je nastala u samogradnji. I radila, praktično, sve do redovnog puštanja u rad Radio Beograda, 24. marta 1929. Toga dana se oglasio, iz zgrade Srpske Akademije Nauka, Radio Beograd A. D. Znači, nije bio državni. Za krajeve bez struje uvezeni su i portabl radio aparati na baterije. Mnogi su imali i radio-detektore sa slušalicama, za koje se nije plaćala pretplata. Među glavnim akcionarima bila su trojica Nemaca: Robert Vege, Gustav Braun i Franja Mozer. U početku je tehnička i finansijska dokumentacija vođena na nemačkom jeziku! Postoji knjiga Roberta Vegea, koju je s nemačkog preveo Franja Mozer iz 1929. sa uputstvima pretplatnicima za korišćenje radio aparata. Mozer je inače bio folksdojčer, vlasnik predratne Vinarije u Zemunu, koju su mu komunisti oteli  ’45 i pretvorili je u „Navip“. (Verovatno je i to jedan od razloga zašto se puna  istina o Radio Beogradu zataškavala). Odmah su pozvali Carevca, da osnuje Narodni orkestar, a tokom nekoliko sledećih godina nastao je i Simfonijski orkestar, Džez orkestar, Havajski kvartet. Kažu da je tada biti primljen za muzičara i pevača na Radiju bilo teže no postati član Akademije Nauka…

Radio Beograd-Carevac – usudim se da prekinem priču iz čarobne kutije – čuo sam od majke. Koliko se sećam iz priča, držao je i kafanu, negde iznad Slavije.

„Aha, Alfijeri”, kažem sebi, “pamtiš ono što ti je interesantnije, kafanu”. Ali Janko mi prekida nit tih „mudrih“ misli:

-Da. „Savinačka kasina“. Dovodio je povremeno članove Orkestra da tu nastupaju. Pevati u Carevčevoj kafani bila je velika čast i najčuvenijim pevačima. Carevac, vredni sakupljač i  uporni branitelj srpskog narodnog izvornog melosa. Ali je pre Drugog svetskog rata on bio i uspešni advokat. Branio besplatno siromašne…

-A, posle rata? – ulučim čas da pitam kad Janko izbaci dva-tri dima lulom. Da ga malo odmorim? Ili, u blagonaklonoj ironiji, diskretno zamolim nek malo zastane, kako ovolike podatke da savladam? A još uvek je u predratnom dobu. Ali, on bi ovako mogao satima. I odgovara istim žarom:

-Polako, stići ćemo i dotle. Ali pre toga, da vam, kao ljubitelju džeza, još nešto ispričam. Radio džaz (nije greška, tako su najavili) orkestar  je svoj prvi koncert na Radio Beogradu odsvirao u sredu 20. marta 1929. godine od 22:00 sata, a zatim i u četvrtak 21. marta u isto vreme. A, zatim, Drugi svetski rat… U sred te bizarne mešavine nacističke okupacije i opšteg, nekritičkog posrbljavanja svega što se moglo, Radio Beograd očuvao je, nekim čudom, i džez muziku. Pre svega, na Radiju, „Soldatensender Belgrad, Nemačkom vojnom radiju Beograd“ kako se tada nazivao, svirao je orkestar Fridriha Majera. Majer je bio, nećete verovati – antifašistički orijentisan. U orkestru bi angažovao dobre muzičare različitog porekla i tako im spasavao glave od policijskih progona i terora. Na žalost, ne znam šta je s njim do kraja rata bilo. Pretpostavljam da je ostao sve vreme okupacije u Beogradu i da ga nisu, kao njegovog prethodnika, Hansa Georga Šica, značajnog nemačkog džez muzičara, (kako vidite, nimalo naivni ljudi nisu slani u Beograd), poslali na istočni front. Jednom, negde 1943, nastao je snimak za ploču koji pokazuje da je sadejsvo domaćih i nemačkih muzičara itekako bilo delotvorno. Ono malo što sam imao sreću čuti ispod krckanja i škripavog zvuka je zaista magično iskustvo: svirka potpuno u duhu najčišćeg svinga, virtuozno i na nivou evropskog džeza. A svirao je na Radiju i Bubiša Simić, tada maturant, sa svojom družinom. Američke kompozicije su, doduše, morali preimenovati u srpske, ali bilo je tu dobrog džeza.

-Znači, ima snimaka s radija od pre rata, i ovih, za vreme?

-Na žalost, vrlo malo toga je sačuvano, iako je Radio Beograd još pre rata raspolagao zanimljivom aparaturom tzv. „rezačima ploča“. Imao ih je nekoliko. Na njemu su rezane naročite ploče, ne gramofonske, nego je to pre ličilo na nekakve folije, trake, kao svojevrstan magnetofon svoga doba. Pravljeni su snimci bitnih emisija, za neku vrstu odloženog prenosa, Službi Božjih iz Saborne crkve, iz Opere, s koncerata, predavanja iz Kolarčeve zadužbine. Velik deo je uništen u bombardovanjima. A pred konačne borbe za Beograd, bio je Radio nebranjen, moglo se nesmetano ući, te je dosta i tad razgrabljeno.

-Prenosi? Zar su i pre rata…?

-Naravno. Radio je imao stalnu kablovsku vezu s Narodnim pozorištem i Sabornom crkvom a sa ostalih mesta je prenose vršio nekim premošćivanjima ili telefonskim vezama. Samo dve nedelje po osnivanju, izveden je prvi direktan prenos, jedne fudbalske utakmice. A prvi direktan prenos opere iz Narodnog pozorišta začuo se u eteru, to tačno pamtim – 19. aprila 1929.

-A, ti rezači, je li to bilo nešto specijalno, samo za radio, ili kao danas, kasetaši, da svako može…?

-Dobro pitanje! Da, imali su ih ljudi i privatno. Ali nisu bili ni blizu tako rasprostranjeni. Pamtim iz priča, imao ga je i jedan očev prijatelj. On je, na primer, uspeo da snimi pojanje hora beogradske Saborne crkve, direktno na licu mesta (što je tada verovatno bilo pravi mali podvig). Takođe, u dramatičnim danima pred aprilski rat ovakvim rezačem snimljeni su objava mladog Kralja Petra o stupanju na presto, koju je, glumeći kralja, zapravo čitao jedan od oficira pučista, i govor

PatrijarhaGavrila Dožića…
-A posle rata – ulučim opet momenat da pitam, jer, ovim

tempom, da li ćemo ikad dotle stići, pomislim – Od kad počinje da se masovno snima?

-Sve do ’54, emisije su se uglavnom davale uživo, a trajno je ostalo ponešto na predratnim gramofonskim pločama, i priče o nekim sjajnim glasovima. Nastavili su i posle rata, i Bubiša i Carevac sa svojim orkestrima u Radiju… Među uspomenama iz ranog detinjstva su mi neka od tih imena i glasovi pevača, kompozicija. Možda sam prvi put postao svestan srpske tradicije kroz narodnu pesmu s radija.

-Znam i za Bubišu, od ortaka iz Beograda, i, opet, od majke. I nekih srpskih pesama koje je pevala sećam se. A otac je zbog nje naučio srpski. I kršten sam u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ali, srpsku kulturu, istoriju ipak, nisam stigao dovoljno da upoznam, da bih ih smeo nazvati «svojim».

-Ako vas samo zanima, ovde ćete moći nadoknaditi sve propušteno – kaže Janko.

You Don’t Learn That In School.

Neda Kovačević

Odlomak iz romana Povratak košave u Beograd 

"2" Comments
  1. Zgrada Hrvatske stedionice danas je Zepter muzej i lepo bi bilo da kao muzej obeleze i to da je na njihovoj zgradi stajao radijski prvi predajnik. Odlican tekst nisam znao za ovo do sada .

  2. Franjo Mozer nije bio vlasnik Navipa, vec njegov rodjak Bruno. “Oslobodjenjem” Zemuna Francu Mozeru kao i hiljadama drugih zemunskih folksdojcera izgubio se trag I bice da se zato ne govori o istoriji radija jer se I te kako zna kako su zavrsili.

Leave a Reply to marijana
*