Menu
Categories
Deo stalne postavke u Legatu braće Nastasijević, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac, foto foto © P. Tišma
Legat braće Nastasijević
28/03/2015 ArtKutak
Muzej rudničko-takovskog kraja - LEGAT NASTASIJEVIĆA, Gornji Milanovac, foto: Muzej RTK, GM

Muzej rudničko-takovskog kraja – LEGAT NASTASIJEVIĆA, Gornji Milanovac, foto: Muzej RTK, GM

Da legati u Srbiji nisu uvek prepušteni zaboravu i propadanju, svedoči baština Muzeja rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu. Tri legata koje čuva ovaj muzej – Legat braće Nastasijević, Legat Božidara Bože Prodanovića i Legat porodice Lazić – smešteni su u zgradu zavičajnog muzeja koji je otvoren 1987. godine u porodičnoj kući trgovca Ivana Brkovića. Kuća je podignuta 1937. godine a posle Drugog svetskog rata prešla je u vlasništvo Opštine Gornji Milanovac. Za potrebe Galerije Kulturnog centra adaptirana je 1977. godine, dok je potkrovlje preuređeno 1988, čime je Muzej dobio izložbeni prostor od 238m2 u dva nivoa. Odlukom milanovačke opštine, 1994. godine otvoren je muzej zavičajnog tipa nazvan Muzej Gornjeg Milanovca, koji od 1995. godine nosi današnji naziv – Muzej rudničko-takovskog kraja.

Legat braće Nastasijević u Gornjem Milanovcu - porodične fotografije, foto © P. Tišma

Legat braće Nastasijević u Gornjem Milanovcu – porodične fotografije, foto © P. Tišma

Otmeni Legat braće Nastasijević, u prizemlju Brkovića kuće, na najlepši način predstavlja građanski dom s početka 20. veka. Porodične fotografije, portreti, nameštaj, pažljivo čuvana biblioteka, muzički instrumenti, približavaju nam ovu gospodsku i obrazovanu porodicu, koja je ostavila neizbrisiv trag u srpskoj kulturi i ratnoj istoriji srpskog naroda.

Koren porodičnog stabla Nastasijevića seže do Pirota i Ohrida, do Lazara Prizrenca, kujundžije, koji je bi zapovednik jedne Karađorđeve čete i poginuo u opsadi Beograd 1806. godine. Njegov sin, Tasa Lazarević, zograf, rezbar i građevinar, živeo je u Ohridu, a proleća i leta provodio je u Miloševoj Srbiji, gde je nalazio građevinske poslove. Braća njegove žene Mihaile – Nastas i Spasoje Đorđević živeli su u selu Brusnica (u vreme pre osnivanja Gornjeg Milanovca). Tasa Lazarević učestvovao je u Mađarskoj buni 1848. godine u četama vojvode Stevana Knićanina, gde je i poginuo. Posle njegove smrti, Mihaila je sa decom došla kod braće u Brusnicu.

Deo stalne postavke u Legatu braće Nastasijević, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac, foto foto © P. Tišma

Deo stalne postavke u Legatu braće Nastasijević, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac,  foto © P. Tišma

Nastas i Spasoje Đorđević uzeli su svoje sestriće Nikolu, Jovana i Lazara na školovanje. Nastas Đorđević, već istaknuti i bogati protomajstor u Miloševoj Srbiji, gradio je crkve i druge objekte širom tadašnje mlade srpske države, mada je tek za nekoliko objekata ostao pisani trag o majstoru. Zna se da je zidao crkvu u Gornjem Milanovcu i stari konak u Studenici, da je obnovio crkvu u Vraćevšnici (zadužbinu velikog čelnika Radiča Postupoviča) i crkvu Svetog Save u selu Savincu, zadužbinu kneza Miloša.

Živorad Nastasijević, Moja rodna kuća, 1956, ulje na platnu

Živorad Nastasijević, Moja rodna kuća, 1956, ulje na platnu – slikano po sećanju, jer je kuća stradala 1941, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Nastas Đorđević, veoma uvažena ličnost u Šumadiji, bio je ozbiljan i dostojanstven čovek. Nosio je građansko odelo, uvek jahao konja. Svog sestrića Nikolu obučio je svom zanatu, pa ga je i usvojio. Tako je ova porodica ponela prezime Nastasijević.

Sa majčine strane, preci braće Nastasijević dolaze od stare porodice Jovanović, iz sela Klatičeva. Iz braka Milice i Nikole rođeni su Živorad, slikar, Momčilo, pesnik, Svetomir, kompozitor, Slavomir, književnik, Natalija, Darinka i Slavka. Svi su rođeni u Gornjem Milanovcu u porodičnoj kući u ulici Tanaska Rajića 7, koja je srušena u Drugom svetskom ratu. Nastasijevići su u Gornjem Milanovcu živeli do 1920. godine, a onda su prešli u Beograd. I danas postoji kuća u Ulici kraljice Marije 55 (nekadašnja Ratarska 133) u kojoj je stvoren jedan od salona beogradske intelektualne elite.

POrtret sestre Slavke, Nastasijevic

Živorad Nastasijević, Portret sestre Slavke, 1920, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

NAstasijevic, portret sestre Darinke

Živorad Nastasijević, Portret sestre Darinke, 1952, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Uz talentovanu braću Nastasijević uvek su bile i njihove sestre. Natalija, po vokaciji filozof, bila je omiljena i poštovana u krugu beogradskih pisaca i slikara, o čemu svedoči bogata prepiska koju je vodila. Njenu ranu smrt 1923. godine Momčilo, koji je posebno bio blizak sa njom, teško je podneo. Darinka je bila istoričar, a Slavka, koja je do smrti brinula o porodičnoj zaostavštini, profesor matematike i fizike u Četvrtoj beogradskoj gimnaziji. Posle Slavkine smrti 1982, o porodičnom nasleđu brine brat Slavomir i njegova porodica. Po njihovoj želji, zaostavština Nastasijevića, dragoceni trag o vremenu i stvaralaštvu četiri brata, ostavljena je gradu Gornjem Milanovcu, 1983. godine, a osnivanjem Zavičajnog muzeja 1987. javnosti je i zvanično predstavljen ovaj Legat.

Portret sestre Natalije, Nastasijevic

Živorad Nastasijević, Portret sestre Natalije, 1911, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

U Legatu braće Nastasijević kustos nam pokazuje rukopis Momčilov, sačuvane sveske, notne zapise Svetomirove, romane Slavomirove. Na zidovima vidimo Živoradove porodične portrete. U Legatu su klavir, frula, flauta, čelo. Tu je Momčilova pisaća mašina, tu je stari radio, lula i tabakera. Pijanino ukrašen bistom Momčila Nastasijevića, rad Ilije Kolarovića. Sve izgleda kao živo, kao u vremenu zaleđeno. Za trenutak nam se učinilo da prisustvujemo nekom od brojnih okupljanja “kod Nastasijevića” – kao da vidimo Crnjanskog, Isidoru Sekulić, Rastka Petrovića, Vinavera, Dušana Matića, Drainca… Ceo nekadašnji Beograd. Tu je čak i Gavrilo Princip, sa kojim su Momčilo i Živorad drugovali u Beogradu, tokom školovanja. Pisma Gavrilovih i fotografija nema, jer su ih brižne sestre Nastasijevića, iz predostrožnosti, odmah posle atentata u Sarajevu uništile. I dobro su učinile, jer je kuća mladih umetnika u Milanovcu bila među prvim pretresenim kada su Austrijanci stigli u ovaj kraj Srbije.

Salon porodice Nastasijević u Beogradu, 1925. godine, foto: Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Salon porodice Nastasijević u Beogradu, 1925. godine, foto: Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Živ je i lepo uređen prostor Legata, iako odavno nema nikoga ko bi zasvirao na fruli ili klaviru. On čuva uspomenu ne samo na jednu stvaralačku porodicu Srbije već i na čitav period međuratne srpske umetnosti i književnosti. Za istraživače dela Nastasijevića ovaj Legat je veliki i značajan izvor u kome će pronaći mnogo podataka, a za ostale posetioce ovo je jedno lepo, tiho i mirno mesto koje nas kao vremeplov vraća u prošlost i čuva nasleđe ove porodice za budućnost.

Suzana Spasić

Zahvaljujemo Muzeju rudničko-takovskog kraja na ustupljenom materijalu.

"3" Comments
  1. Ivana Spasović

    Odavno jedan tekst nije na mene ostavio ovako snažan utisak.
    Hvala na tome.

    Dr Ivana Spasović, istoričar, Arhiv SANU Beograd

  2. Drago mi je da postoji neko kao Vi da nam približi i deo srpske kulture koji nije pod obavezno smešten u Beogradu… Nikad nisam bio u Gornjem Milanovcu, posle Vašeg teksta, poželeo sam da odem da posetim ovaj Muzej. A i beogradski muzeji umesto da su primer svima, treba da sami gledaju u manje muzeje i od njih uče kako se čuva srpsko blago. Hvala što nas podsećate na Nastasijeviće

  3. Odličan tekst. Tek sam sad otkrio Avant art magazin i evo tri sata čitam šta ste sve objavili do sada… Svaka čast, imate visok kriterijum i niste pod uticajem svakodnevne politike, instant kulture… Ovakvi tekstovi koji nam otkrivaju lepote srpske kulture više su nego lepi i korisni. Samo nastavite tako

Leave a Reply to Ivana Spasović
*