Neko kao Nikola Čuturilo

Noć pred nedavno održane izbore u Srbiji spot sa novom pesmom Nikole Čuturila “Neko kao ja” izazvao je veliku pažnju na društvenim mrežama. Za jednu noć spot je imao 10.000 pregleda na Jutjubu (Youtube) Reč je o protestnoj pesmi koja izuzetno precizno svedoči o današnjima problemima sa kojima žive građani Srbije.

 U poslednje vreme, kako ste na Jutjubu objavili novi singl „Neko kao ja”, često čujemo komentare kako je „Čutura iskreno rekao ono što svi osećamo ali ćutimo”. Preko noći se pročulo za pesmu. Imam utisak da ste je napisali iz duše, i da niste očekivali ni da se o njoj mnogo govori… Kako tumačite njen uspeh?

Nikola Čuturilo

Nikola Čuturilo

-Imao sam pesmu, ali nisam tačno znao šta bih sa njom. Onda je moj sin ispred televizora gledajući predizborne spotove, nabrojao imena svih političara. Znao sam da je vreme za „Neko kao ja“ i to odmah….Svi ili većina odgovora mogu se naći u samoj pesmi. Ali, ako bih analizirao zašto je izazvala ovakvu reakciju, jedino što mi pada na pamet jeste da je u tih pet minuta spakovano mnogo toga što nas svakodnevno tišti, a o čemu predugo ćutimo. Ja se obraćam pristojnom i vaspitanom svetu, a pesma je na neki način i moja lična mentalna higijena. Ja sam zapravo samo opisao jedan od svojih uobičajenih dana i sve o čemu pevam u ovoj pesmi nije nikakav osvrt sa strane već moje dnevno iskustvo. Pretpostavljam da se jedno duže vreme „kotrljamo,“ svesno ili nesvesno u iluziji da se može živeti bez svetla na vidiku, bez nečega što može da se zove nada, bez neke iskre na kraju tunela. Predugo smo uvučeni u sebe i mnogo je nagomilanog nezadovoljstva i apatije u nama. To sada počinje da kulminira i mi u stvari živimo realnost u kojoj je car go, a mi više ne znamo i ne možemo da se izborimo sa svim lažima oko nas.

Živimo ili preživljavamo?

– Živeti se mora. Nije problem ljudima reći – živite teško i živećete tako još neko vreme, ali put kojim vas vodimo popravljamo, evo za početak ga čistimo i on će biti bolji nego što je sada. Naprotiv, mi smo svedoci sve veće kamare đubreta na tom putu. Besprizornici na vlasti ga svakodnevno prosipaju pod naše noge. Oko nas nema ničega osim populizma i sakrivanja iza fraza. Kao da im je jedini cilj kratkotrajna kupovina vremena, i ništa više. Oni ne rade ništa u našem interesu, i srećan sam zbog njih jer u svoju korist rade i solidarno i predano. Ono što još uvek ne mogu da nam zabrane jeste da stvari barem zovemo pravim imenom.

NIkola Cuturilo3

Stvari treba nazvati pravim imenom

Ako stvari nazovemo pravim imenom, već ih na neki način popravljamo?

– Od nečega moraš da počneš. Opozicija ovakvom načinu razmišljanja poprilično je jaka, posebno u medijima. Po njima mi manje više živimo ok…

Ako bismo konačno progovorili, ako bismo nazvali neke stvari lošima i ako otvoreno kažemo šta mislimo, da li možemo nešto da pomerimo, da promenimo, za početak?  Ima nas puno, i samo je pitanje koji su to putevi i na koji način možemo najbolje da kanališemo svoje nezadovoljstvo.

Nedavno ste rekli da ulica više nije način, da smo ulicu kao metod potrošili?

– Siguran sam da ulica nije način, da je potrošena i da je „ulična revolucija“ samo mali prekid u kontinuitetu u kome se ništa ne menja. Stvari moraju da se menjaju suštinski i sistemski.

A zašto se toliko ćuti, da li je to strah, autocenzura?

– Ovo traje predugo, postoji zamor materijala jer energija nije beskonačna, ona ima svoje limite, presuši ali se i obnavlja. Uz sve to imamo vrtoglavi pad standarda i harač države enormnim taksama i porezima. Kad se sve to sabere dobijemo apatiju, ćutanje i strah..Tome nekad mora doći kraj.

Politika nas je zatrovala i to dugo traje. Naša deca znaju i šta je beda i šta je kriza, šta su izbori…

– Postoji jedna činjenica o kojoj se tu i tamo govori ali nikad razložno. Ovu zemlju je u poslednjih dvadesetak godina napustilo jako puno mladih, obrazovanih ljudi. Zemlju nisu napustili nepismeni ljudi, već oni koji su bili predviđeni da budu motori i glavni kreatori budućnosti ovog društva i zemlje. Mi danas njih nemamo a nemamo ni 400.000 njihove dece, i to je udarac od kog se teško oporavlja. Ako danas školovan, pametan klinac, kakvih nema previše ne vidi svoju sreću u Srbiji onda nam, bojim se, nema pomoći.

Cutura svirka

Talac u sopstvenom životu

Peca Popović je u svom nadahnutom tekstu povodom pesme „Neko kao ja” napravio paralelu između pesme Šarla Akrobate „Niko kao ja” od pre 34 godine i Vaše pesme „Neko kao ja”. Mnogima je jasna ta paralela od jedne mladosti koja veselo u belom prostoru skakuće oko globusa i veruje da može da menja svet i današnje slike iz spota za Vašu pesmu u kome sedite vezani u podrumu sa povezom preko očiju, kao talac sopstvenog života i gde govorite o beznađu u kome se nalazimo. Kao da se tokom vremena sve nekako istopilo. Vi ste pripadnik te generacije, utisnuli ste sebe u istoriju novog talasa i sad – sve to kao da nikad nije ni postojalo, sve se istopilo?

-Kako se jedna ekipa na ovim prostorima dočepa vlasti prvo krene da briše i poništava sve što su prethodnici ostavili iza sebe. U tome nema izuzetaka. Rastao sam sa generacijama koje su bile okrenute svetu u koji smo odlazili bez kompleksa. Moj sin raste u okruženju getoizirane provincije, opskurnih sadržaja i zbog toga sam nesrećan. Još devedesetih sam na ID-u napisao: „Nekada davno otac mi je rekao završi škole, uči da bi stekao, zato sad radim u baru celu noć i dan, jer pogrešno je sve što znam“. Sada je postalo praktično nemoguće svojim radom, svojim kapacitetom i svojim znanjem dobiti ono što ti pripada ukoliko nisi partijsko-poltronska uštva.

Kao što i Vaša pesma kaže „Ne dao ti bog da nešto znaš da uradiš”?

-Teodor fon Burg, najbolji mladi matematičar, rekao je da će otići iz zemlje ne zato što je velika nemaština, niti zato sto je obasut ponudama, već zato što je osetio i prepoznao nepravdu.

I šta Vi kao roditelj kažete svom sinu koji je školarac i koliko čujem ima svoj bend, on svira, šta mu Vi kažete? Da li se plašite za njegovu budućnost ako ga životni put bude odveo u tom pravcu kojim ste i Vi išli, ako se posveti muzici?

– Pre svega, pokušavam da ga volim i da ga nikada ne lažem. Iako imam roditeljske strahove svih vrsta ne mogu da se pomirim da smo na ovom svetu samo da bismo se plašili ili prihvatali strah kao stanje. Zato će imati moju bezrezervnu podršku šta god bude odabrao u životu.

A šta Vaš sin kaže Vama, sa svojih 13 godina?

-Mislim da deca znaju mnogo više nego što mi možemo i da pretpostavimo. Oni dobro čitaju između redova i uprkos lošim uticajima nepogrešivo usvajaju prave vrednosti. Samo im treba ponuditi više pozitivnih primera u svakodnevnom životu.

Čutura, Tu i sad

Nikola Čuturilo, naslovna strana albuma Tu i sad

Vernik optimizma

Bez obzira na apatiju i tu beznadežnu sliku koju nam donosi pesma „Neko kao ja”, poručujete u jednom stihu da ste vernik optimizma?

– Nije u ljudskoj prirodi da se predaje. U trenutku koji živimo, malo je toga što nam ide na ruku, uglavnom je sve protiv. Ako si uz sve to i sam protiv sebe onda si u ozbiljnom problemu.

Sad kad svi ćute, a autocenzuru pominju kao nešto najnormalnije, kao da je to nešto što se ovde podrazumeva, da li u suštini mi imamo krizu autora? Govorim pre svega o rokenrol muzici, ali i kulturi uopšte?

-Mislim da je zaborav nešto što postaje naša dnevna filozofija. Svet danas preferira instant proizvode a uz to idu instant kultura, instant zabava….Proizvodu se daje jedan dan trajanja, sutra je zaboravljen. Kao da se budimo da bismo zaboravili dan pred nama, umesto da se trudimo da taj dan pošaljemo u nezaborav. Bilo šta što remeti taj i takav poredak, čisti je incident.

Kritika je zamrla, a ona je deo građanskog društva…

– Jeste, a u tom dugom periodu u kome se sve ove stvari dešavaju, uključujući i autocenzuru koja definitivno postoji u velikoj meri, mi smo svi taoci te neke politike, kakva god ona jeste. Uvek sam želeo da budem marginalac i da me puste na miru, a evo kad me pozovu na neki razgovor, taj se razgovor na kraju svede na politiku a ne na muziku. Postoje mnogi ljudi od znanja i ugleda koji svojim autoritetom mogu daleko više doprineti razumevanju naše realnosti. Nažalost, mnogi od njih se mazohistički unižavaju ulazeći u političku kaljugu gde postaju potrošna roba i suva statistika.

Činjenica da svi ćute, a da je Vaša pesma podigla javnost. Posle dve nedelje, kao da i to jenjava, ko je čuo čuo je, ko je video video je, hvala Čuturi što je rekao ono što smo mislili i to bi bilo to?

– Kažem ponovo, instant vreme, više nije ni čudo za tri dana. Tri dana je previše.

A ako bismo javno ovako, sada, ovde, pozvali ljude da reaguju, šta mislite, da li bi to imalo odjeka?

-Meni je zadovoljstvo što je mnogo ljudi reagovalo, napisalo nešto o tome i što su to podelili sa mnom. Društvene mreže su vrlo zahvalan medij, ali se takođe mogu koristiti sa sasvim malo ili nimalo odgovornosti. Vrlo je lako kliknuti, ali uzeti ozbiljno učešće u bilo čemu je savim druga stvar. Nikada se samo zbog pesme, romana ili predstave nije pokrenula ozbiljna lavina. Povod mora biti veći.

Ne umem da ćutim

Da se vratimo na muziku. Teško je vreme i za snimanje i za sve, to smo utvrdili i to živimo, da li vredi danas pričati o albumima i o snimanju novih stvari… Pitam jer želim da mi kažete da li planirate da objavite novi album uskoro?

– Trenutno pripremamam kompilaciju koja je nekakav „Best of” moje dosadašnje karijere, sa dve nove pesme od kojih će jedna biti „Neko kao ja”. To se ubrzano radi, a imam u pripremi i kompletan novi album koji će biti na tragu ovoga što sam pokrenuo sa „Neko kao ja”. Naravno da vredi objavljivati, uvek ima nekog ko će to i čuti.

Nećete zaćutati, nećete stati?

-Ne umem da ćutim.

Željka Bašić-Savić

Suzana Spasić

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

5 Responses to Neko kao Nikola Čuturilo

Leave a Reply to timotije Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.