Menu
Categories
Bačka tvrđava – oživljena i otrgnuta od zaborava
20/08/2020 ArtGlobus

Tvrđava Bač, pogled sa juga, Foto: Sors Bona, via Wikipedia, public domain

Jedini lokalitet u Vojvodini koji je pod zaštitom UNESKO-a je tvrđava Bač, jedna od najstarijih u Srbiji, ujedno i najveća u Panoniji. Iako nije pozicionirana direktno na Dunavu, smatra se dunavskim utvrđenjem. Podignuta je na ostrvu između reke Mostonge i jednog od njenih rukavaca.

Bač, grad na Mostongi, pre Mohačke bitke bio je najpoznatije mesto u Bačkoj, o čemu govori i podatak da je čitava regija između Tise i Dunava dobila ime upravo po ovom drevnom gradu, čija se istorija proteže još u bronzano doba. U vreme Rimljana Bač je bio veća naseobina, a prvi pisani trag o Baču i okolini pojavljuje se u jednom pismu cara Justinijana 535. godine. Već 873. godine Bač je avarsko utvrđenje. Prvu parohiju u Baču osnovao je mađarski kralj Stefan I, početkom drugog milenijuma. Prilikom osnivanja zagrebačke biskupije, 1094. godine, zabeleženo je i prisustvo bačkom nadbiskupa Fabijana. U Geografiji sveta  arapskog geografa Idrizija, 1154. godine, Bač se pominje kao značajan grad u kraljevini Ugarskoj. Koliko je bila važna u istoriji, govori podatak da je od 12. veka negovan običaj da se u tvrđavi jednom godišnje ponudi gostoprimstvo i samo kralju. Predanje kaže da je Bač tog doba bio razvijeno trgovačko središte, u kome je bilo oko tri stotine prodavnica i mnogo zanatlija i gde su održavane razne svetkovine, sajmovi i okupljanja naroda. Kada je Manojlo Komnin 1164. godine uspeo da prodre preko Dunava, u Baču ga je ugostio episkop pod čijom je jurisdikcijom bio Srem, a na samoj teritoriji pod upravom episkopa iz Bača bilo je mnogo “grčkih učenjaka” odnosno pravoslavnih sveštenika i kaluđera. Manojlo Komnin je odigrao i značajnu ulogu u izboru novog ugarskog vladara, što je izazvalo još jedan dug rat, a zatim je sklopljen mirovni ugovor po kome je Bela, brat Stefana III postao ugarski prestolonaslednik.

Bač u svojim osvajanjima nisu preskočili ni Mongoli 1241. godine.

Kada se na ugarskom prestolu promenila dinastija početkom 14. veka, vlast je preuzeo Karlo Robert – poznatiji pod imenom Robert Anžujski, unuk Karla II Napuljskog i Marije Arpadović, a sin Karla Martela Anžujca i Klemensije, ćerke Rudolfa Habzburga. Karlo Robert je proširio tvrđavu na reci Mostongi sa kvadratnom kupolom od šest spratova (donžon kula), te se  nastanak samog zamka datira od 1338. do 1342. godine. Utvrđeni grad je svoj konačni oblik dobio u 15. veku, kada je nadbiskup Petar Varadi povećao tvrđavu, a reku Mostongu produbio kako bi dunavske lađe mogle da doplove do Bača. Tvrđava je imala osam tornjeva, ulaz u kulu vodio je direktno na četvrti sprat. Zajedno sa gradom, bačka kula je bila okružena šancem i opasana vodom Mostonge koja je tako usmerena da je podno kule bilo moguće čak i loviti ribu. Nadbiskup Varadi ostao je upamćen ne samo po izgradnji kule, već i po tome što je po ugledu na prve humanističke biblioteke u Ugarskoj, i on osnovao u Baču veliku knjižnicu.

Početkom 16. veka očekivao se napad Turaka,  te je novi nadbiskup Pavle Tomori ojačao tvrđavu. Turci predvođeni Sulejmanom Veličanstvenim su tokom Mohačke bitke napali i ovu slavnu tvrđavu, koja je odolela samo jedan dan. Svi koji su u njoj potražili zaklon, tragično su stradali ili su odvedeni u roblje. Prema nekim izvorima, otpor stanovnika Bača bio je takav da je čak više Turaka tu izginulo nego u slavnoj Mohačkoj bici, ali neodlučnost ugarskih vlasti da na vreme pošalju pomoć plaćena je krvavim zauzimanjem tvrđave 1529. godine.

Pod Osmanlijama, Bač postaje sedište segedinskog sandžak-bega. Grad je pretvoren u tursku varoššicu a u tvrđavi su boravili ugledniji Turci – muftija, gradski dizdar, predstavnik šerifa, glavni carinik, poverenik za harač i subaša. U jednom delu vrđave bila je smeštena i tamnica za koju je turski putopisac Evlija Čelebija zapisao da je bila duboka poput pakla. Čelebija je zapisao da je tvrđava bila divna, četvorougaona, da je sazidana od cigle i da je postojao viseći most. Zabeležio je i da pored svih kula koje je nabrojao postoji jedna velika kula okrenuta jezeru u kojoj se nalazi divno odmaralište “poput carskog” u kome se sastaju ljudi iz grada radi odmora i dokolice.

Pošto je mesto bilo unutar Osmanskog carstva i nije bilo pogranično, u tvrđavi je boravilo tek oko 80 vojnika, a zidine tvrđave nisu ojačavane ni obnavljane. U Baču je tada bilo osam džamija, a sama varoš je živela mirno i bogato, sa lepim kućama, sa dvorištima, baštama i vinogradima. Ostaci turskog kupatila – hamama, gde se i danas mogu videti keramičke cevi za toplu i hladnu vodu, jedini su ostaci građevina islamske kulture u Vojvodini.

Po povlačenju Osmanlija, Bač je ušao u sastav Habzburške monarhije. Kada je knez Ferenc  (kod nas nazivan i Franja) Rakoci podigao bunu protiv Habzburga, vrlo brzo je osvojio neobezbeđenu Bačku, a habzburška vojska se povukla prema Petrovaradinu. Rakoci je osvojio i tvrđavu Bač. Tokom borbi između pobunjenika i carske vojske, tvrđava je spaljena i razrušena. Posle toga nije više obnavljana.

U blizini se nalazi i prirodni rezervat Karađorđevo, a pažnju posetilaca svakako privlači i srpski pravoslavni manastir Bođani, izgrađen 1478. godine. Ovaj manastir rušen je tri puta u ratovima i dva puta poplavljen. Današnju manastirsku crkvu podignuta je u vreme patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente, 1722. godine. Manastirski živopis je naslikao Hristifor Žefarović, čime je, po rečima Dejana Medakovićam, zabeležio rođenje jedne nove slikarske epohe. Manastirski kompleks je zanimljiv i za ljubitelje prirode, jer sadrži i jedinstvenu baštu sa 153 rastinja iz celog sveta, među kojima su kedrovi iz Egipta, ginko sa Dalekog istoka i jele sa Pirinejskog poluostrva.

Danas je u toku proces rekonstrukcije i revitalizacije tvrđave Bač, a od starog grada Bača ostao je samo jedan spomenik kulture sačuvan u celini, to je franjevačka crkva iz vremena dinastije Arpadovića kao templarski hram i koja je obnovljena u 18. veku kao samostan. Skoro tri veka nevidljiva, ova tvrđava danas je turistička atrakcija, koja je pre pandemije koronavirusa privlačila oko 7000 posetilaca godišnje. Konzervatorski radovi finansirani najviše iz evropskih fondova doneli su dobre rezultate, pa čak i prestižnu nagradu za konzervaciju. Napravljen je depo arheološkog materijala, muzejska postavka i edukativni centar. U narednim godinama, potrebna su nova ulaganja da bi ova značajna istorijska građevina zasijala punim sjajem.

Korišćena literatura: Tvrđave na Dunavu, Prometej, Novi Sad, 2017.

S.Spasić

 

Leave a Reply
*