Čudo, al’ ne u Šarganu, već nešto niže, u Arilju
Specijalno sa ARLEMM-a,
Milan Pajević i ARTIS Centar
Sinoć, 17. jula 2016. godine, na gradskom trgu u Arilju se desilo čudo. Na pozornici koja je smeštena u trouglu između tri spomenika – zadužbine kralja Dragutina Nemanjića iz 13 veka, spomenika borcima palim u NOB-u i spomenika koji su Ariljci podigli malini(bl agodareći kojoj su lakše prošli kroz teška vremena tranzicije i privatizacije državnih preduzeća), virtuoz svetskog glasa, nekadašnje “čudo od deteta”, Stefan Milenković, sa Kamernim orkestrom Škole za muzičke talente iz Ćuprije održao koncert za pamćenje. Budući prvaci svetskih orkestara, talentovani mladi gudači iz jedne od tri slične škole u svetu, sa predvodnikom, svetskim brendom u liku Stefana Milenkovića, perfektno, sa neophodnom dozom umeća, neophodnog perspektivnim virtuozima i sa fantastičnim entuzijazmom, odsvirali su unapred osmišljen i izbalansiran program, koji je zadovoljio sve ukuse ozbiljnih poznavalaca klasične muzike i onih, kojima takva muzika nije baš mila uhu, ili uz koju bi se rado opustili. A počeli su sa Rumunskim igrama Bele Bartoka, Ciganskim melodijama Pabla Sarasate, Rondo-kapričozo Kamija Sen Sansa, da bi preko Masneovih Meditacija završili poznatom La Kampanelom, neprevaziđene violinske ikone, čuvenog Paganinija. Odsviran je i bis, a publika je iskreno u toj čudesnoj noći pozdravljala i Stefana i prateći orkestar koji je svojim muziciranjem dotakao svakog prisutnog – koga u srce, koga u dušu, a nekome i naježio kožu. Ali ne od studeni, već od energije koja se sa pozornice kao interferencija širila uzvodno Rzavom i Moravicom.

Stefan Milenković i Kamerni orkestar Škole za muzičke telente iz Ćuprije, foto Jaša Josimović i Artis Centar
Čudo nije u tome. Takvo nešto, mi koji smo imali priliku da slušamo i vidimo Stefana na raznim pozornicama i sa raznim izvođačima smo i priželjkivali… Čudo se ogleda u neverovatnoj činjenici da se pred sam početak koncerta nebo zacrnilo još od Ovčara i Kablara, i teški, skoro gradonosni oblaci su se lenjo valjali moravičkom dolinom put Maliča, Okruglice, Kukutnjice i Javora, toliko nisko da ih je cepao krst na crkvi svetog Ahilija tako da su delići zaostajali u krošnjama lipa i borova na ariljskom trgu. Sedeo sam u publici, a svet je nadolazio i ispunjavao ne samo trg već i prilazne ulice. Deca su se igrala, i vetar je vijao zaostale notne listove koji nisu na vreme uhvaćeni štipaljkama, gledali smo u nebo i čekali da počne: jal pljusak, jal koncert…
I počeo je – KONCERT. Stefan je polako, manirom pravog profesora sa Džulijarda, uvodio (i one koji to nisu znali) publiku u melodiju koju će zajedno sa gudačima odsvirati. I krenulo je…
I teklo kao bistra i zdrava rzavska voda, čas brzo i oštro, čas tijo kao voda na Urjaku… Ili razvučeno, kao na onih desetak gradskih plaža do ušća u Moravicu, sve ispod Ariljskog brda, na čijem se ćuviku smestila u svoj svojoj lepoti kraljevska zadužbina. Mislim da odavno, a imam nekog iskustva slušanja sličnih koncerata na raznim svetskim destinacijama, nisam imao takav doživljaj pripadnosti i neverovatan osećaj egzaltirnosti kojim me napunila vibracija kojoj je izvanredni Stefan Milenković u sredini trougla o kome sam pričao na početku, ne samo pomirio Kamil Sen Sansa, španske, francuske i Italijanske kompozitore sa energijom koju samo 25 km preko Golupca, u Guči, početkom svakog avgusta rasipaju trubači i publika sa svih svetskih meridijana.
Mislim da je svako, ama baš, posle ovog koncerta, a u očekivanju otvaranja multimedijalne izložbe fotografija ARLEMM-umetnički karavan, i iščekivanja sledećeg koncerta mlađane ali hrabre i jako dobre Sanje Marković sa svojim Brazilian Jazz Collective, razmišljao o tome – čime je Arilje zaslužilo takav praznik. U vreme kada za kulturu nigde nema sredstava, grupa entuzijasta predvođena profesorom violine Dragutinom – Gutom i ostalim članovima porodice Mladenović i prijateljima, podržana više deklerativno nego realnim potrepštinama (čast izuzecima, Ministarstvo kulture i Sokoj su ove godine izdvojili više sredstava nego ranijih godina) na neverovatnom entuzijazmu istrajavaju već sedmu godinu i od jedne lepe ideje lokalnog dometa i karaktera, podigli ARLEMM ne samo na regionalni već i Evropski nivo. Kapa dole majstori ! Alal vera !
A danas su počele muzičke radionice, prvu je održao niko drugi nego Stefan Milenković, a onda su se priključili viđeni, poznati i priznati pedagozi. Počela je i švedska slikarka srpskog porekla Aki zuM da oslikava svoj mural u centru grada, koji zajedno sa svojom porodicom i ARLEMM-om poklanja gradu u kome je provela deo svog detinjstva. Kraj Ariljskih letnjih muzučkih manifestacija je tradicionalno, pod nazivom ARLEMM art fest u dvodnevnim koncertima na rzavskom ostrvu intrigantnog naziva “Uski vir” nedaleko od centra grada. Do sada su, ranijih godina nastupali Jovan Kolundžija, Slobodan Trkulja, Lena Kovačević, Robi Lakatoš, trio Vlatka Stefanovskog, Marko Luis sa svojim orkestrom i mnogi drugi. Ovog leta će svirati Miško Plavi, Vasil Hadžimanov, Srđan Dunkić, Danijela trubačka princeza, Mića Luković – Ice Cream man, Irie Fm … A u nedelju 31.7. u porti Crkve svetog Ahilija koncertom polaznika “Studio za duhovnu muziku – Divna Ljubojević” počinju završni akordi ovogodišnjeg ARLEMM-a, čiji će krešendo tradicionalno zazvoniti čarobnim glasom Divne Ljubojević uz pratnju hora Melodi…
Tako će se, interferentno, oscilacija, vibracija i gravitacija razliti Rzavom, Moravicom do dalekih mora, i kao što Tesla reče, moći ćeš da osetiš svemir …
MILAN PAJEVIĆ
Siguran sam da će tako i biti








Tema broja 001: NOVO DOBA
Tema broja 002: BEOGRAD
Tema broja 003: FILM
Tema broja 004: PAVIĆ
Tema broja 005: MEDIALA
Tema broja 006: KONCEPTUALNA UMETNOST
Tema broja 007: LA BELLE EPOQUE
Tema broja 008: KRAJ LETA
Tema broja 009: POZORIŠTE
Tema broja 010: KNJIŽEVNI JUBILEJI
Tema broja 011: OPERA
Tema broja 012: Godinu dana AAM, Novogodišnji broj
Tema broja 013. FOTOGRAFIJA
Tema broja 014: IGRA
Tema broja 015: RATNI SLIKARI
Tema broja 016: ŠEKSPIR
Tema broja 017: UMETNOST ILUSTRACIJE
Tema broja 018: OLJA IVANJICKI
Tema broja 019: PRVI SVETSKI RAT
Tema broja 020: PRVI SVETSKI RAT (drugi deo)
Tema broja 021: BRANISLAV NUŠIĆ
Tema broja 022: VUK Stefanović Karadžić
Tema broja 023: In Memoriam Jovan Ćirilov
Tema broja 024: GOZBA – Artis Centar
Tema broja 025: VENECIJA
Tema broja 026: NASTASIJEVIĆI
Tema broja 027: NADEŽDA PETROVIĆ
Tema broja 028: Muzeji Srbije 10do10
Tema broja 029: ART DECO
Tema broja 030: Pavle Beljanski
Tema broja 031-032: GRČKA OSTRVA
Tema broja 033 – SEOBE
Tema broja 034-035 – BAŠTINA U OPASNOSTI
Tema broja 036 – Novogodišnji broj
Tema broja 037: SAVA ŠUMANOVIĆ
Tema broja 038: ISIDORA SEKULIĆ
Tema broja 039: KOSANČIĆEV VENAC
Tema broja 040: FULEREN (Umetnost nauke)
Tema broja 041: ARLEMM 2016
Tema broja 042: ATOS
Tema broja 043: 50. BITEF
TEMA BROJA 044: KNJIŽEVNOST I FILM
Tema broja 045-046: SKRIVENA BAŠTINA BEOGRADA
TEMA BROJA 047: KNEZ MIHAILO
Tema broja 048: LETNJE TEME
Tema broja 049: ZAOSTAVŠTINA OLJE IVANJICKI
Tema broja 050: SMRT KARAĐORĐA
Tema broja 051: NOVA 2018.
Tema broja 052: LJUBAVI UMETNIKA
Tema broja 053: MILEŠEVA
Tema broja 054: ROMANOVI -100 godina od smrti
Tema broja 055: KRAJ VELIKOG RATA
Tema broja 056: Nova 2019. godina
Tema broja 057: SVETI SAVA
Tema broja 058: PELOPONEZ
Tema broja 059: NOBEL za KNJIŽEVNOST
Tema broja 060: PRAVOSLAVNA MUZIKA
Tema broja 061: PANDEMIA
Tema broja 062: Desanka Maksimović
Tema broja 063: LETO NA DUNAVU
Tema broja 064: LOVĆEN
Tema broja 065: NOVA 2021. GODINA
Tema broja 066: DŽOJS
Tema broja 067: Krševac 650 godina
Tema broja 068: UKUSI GRČKE
Tema broja 069: Novogodišnje čarolije
Tema broja 070: PROLEĆE 2022.
Tema broja 071: LETO 2022.
Tema broja 072: DUŠKO RADOVIĆ
Tema broja 073: SVETI NIKOLA
Tema broja 074: Novogodišnji broj
Tema broja 075: DOBRILO NENADIĆ
Tema broja 076: PARIZ
1 Responses to Čudo, al’ ne u Šarganu, već nešto niže, u Arilju