Jasna Finderle: Savršena
Šaptalo se da sramotno kleči na savršenstvu.
Nije imala nekog osobitog dara. Bila je dar sama po sebi. Samo je disala. Nikada nije uzdisala. Bez oklijevanja donosila je dobre odluke.
U svemu uspješna. Nije se dotjerivala, a uvijek lijepa i neodoljiva.
Savršena.
Kći profesora. Ponos majke liječnice.
Spretno je upravljala i dušom i tijelom. Brzo je gomilala znanje. Na školskom igralištu munjevito je hvatala loptu. Sve je mogla. S lakoćom.
Ljeti, na kupalištu, iako svjetlokosa i plavooka, toplinom juga sjevernjačka joj koža potamnjena. Ugodna za oko i srce, uvijek je okružena poznanicima, prijateljima i udvaračima. Nije se razmetala prednostima. Ponašala se skromno, čak stidljivo.
U roditeljskom domu, bezbrižnom i raskošnom, voljela je gospođu koja je obitelji pomagala u svakodnevnim poslovima. Nije se koristila kućnom bogatom knjižnicom. Radije je posuđivala knjige. Donosila ih je kući i dugo boravila u svojoj djevojačkoj sobi. Čitala je i učila. Ukrašavala um. Redovno je odlazila u sportske dvorane. Vježbanjem jačala tijelo.
Nalazila se sa društvom. Održavala zdrave odnose sa mladićima. Sa prijateljicama se nije svađala.
Uvečer, ugodno umorna, usnula je brzo, bez misli i nedoumica. Iznad kreveta visila je slika Bogorodice. Cijela obitelj je bila pobožna ali su skrivali vjeru kao opasnu tajnu.
Došlo vrijeme za velike škole. Protrčala je kroz studije, sve savladala, sve dovršila, a nije se promijenila. Ostala savršena.
Ushićeni roditelji šalju svoju besprijekornu kćer na visoku snježnu planinu, u toplu drvenu kuću gdje odsjedaju ugledni gosti.
Jednog jutra, spuštajući se niz zaleđenu padinu, ne misleći ni na što, jer su joj istekli osjećaji i htijenja, predala se kao nevjesta vjetru i nebu. Važnošću ispražnjena, nestala je u brisanju sebe same.
Stranac, koji ju je pronašao u nesvijesti ozlijeđene glave, nije znao tko je ali je znao da će mu postati ženom.
U bolnici se čovjek ne odvaja od usnulog savršenstva. Udarac nije narušio ni zdravlje ni ljepotu. I nesreća je sretna. Mlada žena dobiva još jednu savršenu priliku.
Ostala je u snježnom sjevernom gradu. Nastavila se bajna priča. U dobrom zdravlju, voljena je u braku. Radi zanimljive i korisne stvari. Ima dvoje djece. Opet može i ima sve.
U rodni grad otišla je samo sahraniti roditelje. Odlazeći, ponijela je sa sobom sliku Bogorodice iz svoje djevojačke sobe.
U snježnoj zemlji osvanuo Božić. Kuća joj pobožnošću ukrašena. Djeca imaju sretne kapice i crvene obraze.
Dolazi i neočekivani gost. Dijete blijedih obraza i hladnih ruku. Suprug se spotaknuo o sladostrašće i njegov uzdah stoji na vratima.
Pokušava okajati svoj istresli grijeh i skrušeno očekuje oprost. Vapaj mu se zagušio u tmurnom krajoliku ravnodušnosti.
Preoblikovalo se raspoloženje. Raspuklo se savršenstvo.
Majka nestaje u podrumu velike kuće. Pronađena je sa slikom Bogorodice u naručju. Nije ni disala ni uzdisala.
Djeca su zbunjena ali ne i izgubljena. Prihvatila su malu novu sestru kao dar. Božić je. Prima se i daje. Sretnom kapicom ukrasili prekobrojnoj tužnu glavu.
Ništa se nije znalo o savršenosti.
Mislile su se prijekorne misli.
Smišljale jednostavne priče.
Pristajalo se i na život sa greškom.
Dizat će se u četiri sata ujutro. Mijesiti i peći kruh.
Pekara utješno miluje u zoru.
Slavi miris običnosti.
Jasna Finderle,
Iz zbirke priča “Za sve njih nad odjekom”,
Interpress, Beograd, 2013.