Miloš Tomić: Lekovite muzikalne improvizacije
Miloša Tomića nije jednostavno predstaviti. Dopalo mu se jednom da se za njega kaže “apstraktni zanatlija”. Kolažer, filmski reditelj, montažer, fotograf, posle studija filmske režije u Beogradu, magistrirao je animaciju u Pragu a nedavno doktorirao kao specijalista đubrolog na temu “Dragocenost odbačenih predmeta, tj. đubreta kao materijala za film, fotografiju…” Ovaj kreativni i višestruko talentovani umetnik ovih dana se predstavlja beogradskoj publici u Galeriji Kulturnog centra Beograda izložbom Muzikalni dnevnici, koja je i deo projekta “Nema ničega između nas”, koji Srbiju predstavlja na ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji.
Ove godine predstavljate Srbiju na Bijenalu u Veneciji, zajedno sa umetnikom Vladimirom Perićem, izložbom Nema ničeg između nas, koja se može videti do sredine novembra. Kakvi su utisci iz našeg Paviljona u Veneciji?
Mislim da se nismo puno obrukali. 🙂 Mnogi posetioci su izlazili iz našeg paviljona vidno raspoloženi. Uživao sam da pričam sa nepoznatim ljudima iz belog sveta, svašta smo se izdogovarali, e sad…bilo bi lepo da se nešto od toga i ostvari, valjda se nisu samo šalili sa mnom.
Bijenale je jedan vašar te umetnosti, u ogromnim količinama. Puno pretencioznih radova: od nekoliko stvarno opasnih i nezaboravnih (paviljon Belgije i Poljske, za mene, na primer) preko skupog šereniša (američki) do sasvim bezveznog, bledunjavog (Švajcarska).
Mi smo u tom kolu bili, čini mi se, nekako direktniji, neposredniji…moji filmovi su uglavnom iz svakodnevnih, često kuhinjskih situacija, improvizacija i ludiranja sa nameštajem, posuđem, priručnim muzičkim instrumentima…glupo mi je da nas hvalim ali jedinu negativnu, mada prilično neodređenu i skoro nezainteresovanu kritiku čuo sam posredno od Raše Teodosijevića…?
Istovremeno, i beogradska publika ima priliku da vidi Muzikalne dnevnike u galeriji Kulturnog centra. Šta su u stvari, muzikalni dnevnici?
Oni su počeli kao niz kratkih svakodnevnih, lekovitih improvizacija, više buka i iživljavanje nego muzika, ako ćemo pravo.Ali meni je to negde nedostajalo kao porodičnom i zaposlenom čoveku. Nisam ni izdaleka imao toliko slobodnog vremena da ga fanatično i bez ostatka posvetim filmovima kao u vreme dok sam studirao ali sam ipak morao da se bavim filmom i muzikom, da bi uopšte bio srećan čovek! Tako sam došao do jednike moguće formule: svakog dana po malo i radim sa onim što mi je pri ruci, ne patim zbog kuhinjske produkcije i nereda u stanu.:-)
Moj sin Dren, trogodišnji anarhista, vrlo je brzo uskočio u dnevnike kad je primetio da tokom snimanja kućna pravila postaju klimavija i da je prećutno dozvoljeno skakati, urlati, nešto možda i razbiti ako to dobro zazvuči.
Kako publika reaguje na improvizacije koje čine posebnu muziku, na buku koja se proizvodi što na instrumentima, a što na običnim upotrebnim predmetima? Da li sve može da bude muzika?
Tokom festivala savremene muzike u Aleksandrovcu ove godine, gde su dnevnici prikazivani, čuo sam da su neka deca, posle gledanja, danima išla po kući i pravila buku, ispitivala jedan po jedan kućni predmet, svirajući na njemu i raštimavajući ga.
Diplomirali ste režiju, a nedavno ste doktorirali u Pragu kao specijalista đubrolog. Leonid Šejka je pre oko pola veka postavio tezu o Đubrištu i proglašavanju predmeta, kada su određeni odbačeni predmeti nađeni na đubrištu postajali umetnički predmeti kojima je namenjena drugačija svrha i time i novi život. Šta znači biti danas specijalista đubrolog?
I u mom đubretarenju ima sličnosti sa dnevnicima. Atlas Đubreta se bavi zanemarenim, odbačenim, skoro neprimetnim predmetima na ulici koji su meni i likovno uzbudljivi pa ih sakupljam u albume: uvrtene gumice za tegle, odcepljeni končići sa čarapa i suknji, spljošteni omoti od bombona…ređam po vrstama između stakala ove primerke kao pravi prirodnjak leptire, minerale… Iskreno, pokušavam već da se otresem ove manije ali ne ide mi. Krajem oktobra imaću u Pragu doktorsku tu izložbu «Đubroteka» pa se posle valjda, malo smirim.
Materijal za svoja dela pronalazite, tako, svuda gde se nađete, u Kini, Argentini, u Španiji, Estoniji… Onda ste svoje “albume sa đubretom” počeli i da pokazujete publici. Kako publika reaguje na odbačene predmete kojima Vi dajete novu ulogu u umetničkom izražavanju?
Mislim da nema velikih i malih tema. Šta god da pogledate zaljubljeno, postaje time vrednije, čak i za druge ljude koji to ranije nisu ni primećivali. Kolekcija gumica između stakala deluje kao azbuka nekog starog pisma, končići kao izbor nadrealističkih žvrljotina…a onda se opet setiš šta je to u stvari…nije to neka ozbiljna umetnost…al je mnogo lepo…barem meni!
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Kada sam u Beogradu, dan ima veliku šansu da bude dobar ako ujutro rano odem na plivanje, dok moji još spavaju. Šanse se povećavaju ako se ujutro mnogo ne razvlačimo i uspem da sina biciklom odvedem u obdanište na doručak (veoma retko). Svakog dana napišem makar desetak pisama, dogovaram radionice u komšiluku i belom svetu, odgovaram na zapitkivanja studenata (predajem na fakultetu Singidunum), pokušavam da zapalim razne ljude da radimo zajedno na nekoj ideji koja mi se mota po glavi, pišem i drugarska pisma mnogima koje sam upoznao na putovanjima. Čekam red u pošti, jurim tamo-vamo, povremeno usisam kuću, idem na pijacu, istražujem materijal za predavanja, često se bakćem i sa administracijom od koje se ježim…nažalost, retko ustanem ujutru i odmah sednem da pišem scenario, krenem na snimanje ili zaglavim u montaži svog novog filma na dan i noć. Pokušavam da se bolje organizujem i kad radim nešto konkretno, rukama, najsrećniji sam. Povremeno radim u bašti kod roditelja moje žene, u Lipovici – i to je lekovito. Ponovo uveče, kad svi zaspu, ako popijem kafu, mogu da se zaradim do kasno…ali onda nema jutarnjeg plivanja.:-( Slagao bih ako kažem da živim i radim harmonično. Više je to svakodnevni boks meč.
Posle Venecije i Beograda, da li će Muzikalni dnevnici joša malo prošetati svetom?
Srećan sam sa izložbom u Kcb-u. Mnogo je toplija, šira i ličnija nego ono što je bilo u Veneciji, naročito i zbog gostiju Kejti Woznicki i, neizbežnog.:-) Pere Talenta ali i zbog pratećeg živog programa tokom izložbe. Radije bih dalju energiju uložio u snimanje novih delova i pokušaju da od sveg tog čačkanja po muzici napravim jedan dugačak, ne predugačak film. Ili bi pokrenuo ovu izložbu negde gde ona može da otvori neke nove mogućnosti.
I lepo na Vašem sajtu piše: “Imaš ženu i dete, posao i hobi, skrasi se”. Da li Miloš Tomić može da se skrasi?
Nadam se da ne. 🙂
Suzana Spasić
Pogledajte jedan od Miloševih Muzikalnih dnevnika ovde i posetite sajt milostomic.com









Tema broja 001: NOVO DOBA
Tema broja 002: BEOGRAD
Tema broja 003: FILM
Tema broja 004: PAVIĆ
Tema broja 005: MEDIALA
Tema broja 006: KONCEPTUALNA UMETNOST
Tema broja 007: LA BELLE EPOQUE
Tema broja 008: KRAJ LETA
Tema broja 009: POZORIŠTE
Tema broja 010: KNJIŽEVNI JUBILEJI
Tema broja 011: OPERA
Tema broja 012: Godinu dana AAM, Novogodišnji broj
Tema broja 013. FOTOGRAFIJA
Tema broja 014: IGRA
Tema broja 015: RATNI SLIKARI
Tema broja 016: ŠEKSPIR
Tema broja 017: UMETNOST ILUSTRACIJE
Tema broja 018: OLJA IVANJICKI
Tema broja 019: PRVI SVETSKI RAT
Tema broja 020: PRVI SVETSKI RAT (drugi deo)
Tema broja 021: BRANISLAV NUŠIĆ
Tema broja 022: VUK Stefanović Karadžić
Tema broja 023: In Memoriam Jovan Ćirilov
Tema broja 024: GOZBA – Artis Centar
Tema broja 025: VENECIJA
Tema broja 026: NASTASIJEVIĆI
Tema broja 027: NADEŽDA PETROVIĆ
Tema broja 028: Muzeji Srbije 10do10
Tema broja 029: ART DECO
Tema broja 030: Pavle Beljanski
Tema broja 031-032: GRČKA OSTRVA
Tema broja 033 – SEOBE
Tema broja 034-035 – BAŠTINA U OPASNOSTI
Tema broja 036 – Novogodišnji broj
Tema broja 037: SAVA ŠUMANOVIĆ
Tema broja 038: ISIDORA SEKULIĆ
Tema broja 039: KOSANČIĆEV VENAC
Tema broja 040: FULEREN (Umetnost nauke)
Tema broja 041: ARLEMM 2016
Tema broja 042: ATOS
Tema broja 043: 50. BITEF
TEMA BROJA 044: KNJIŽEVNOST I FILM
Tema broja 045-046: SKRIVENA BAŠTINA BEOGRADA
TEMA BROJA 047: KNEZ MIHAILO
Tema broja 048: LETNJE TEME
Tema broja 049: ZAOSTAVŠTINA OLJE IVANJICKI
Tema broja 050: SMRT KARAĐORĐA
Tema broja 051: NOVA 2018.
Tema broja 052: LJUBAVI UMETNIKA
Tema broja 053: MILEŠEVA
Tema broja 054: ROMANOVI -100 godina od smrti
Tema broja 055: KRAJ VELIKOG RATA
Tema broja 056: Nova 2019. godina
Tema broja 057: SVETI SAVA
Tema broja 058: PELOPONEZ
Tema broja 059: NOBEL za KNJIŽEVNOST
Tema broja 060: PRAVOSLAVNA MUZIKA
Tema broja 061: PANDEMIA
Tema broja 062: Desanka Maksimović
Tema broja 063: LETO NA DUNAVU
Tema broja 064: LOVĆEN
Tema broja 065: NOVA 2021. GODINA
Tema broja 066: DŽOJS
Tema broja 067: Krševac 650 godina
Tema broja 068: UKUSI GRČKE
Tema broja 069: Novogodišnje čarolije
Tema broja 070: PROLEĆE 2022.
Tema broja 071: LETO 2022.
Tema broja 072: DUŠKO RADOVIĆ
Tema broja 073: SVETI NIKOLA
Tema broja 074: Novogodišnji broj
Tema broja 075: DOBRILO NENADIĆ
Tema broja 076: PARIZ