Od Čarlsa Simića do Dionisa

Vladimir Pištalo, Značenje  džokera, Agora, Zrenjanin, 2019.

Ovde, gde se trenutno nalazim, nije važno gde, raspričaćete što rek’o Radovan treći, za razliku od prestonog nam grada, (pa kako čujem i u većem delu zemlje, gde ljulja kiša, a ume da zaspe i grad uz olujni vetar), vetra ima, ali da zavara neoprezne kao što sam ja. Pa još ako vam dopadne šaka nova knjiga Vladimira Pištala „Značenje džokera“ (Agora, 2019), dobri su izgledi da ćete izgoreti. Povukla je, od prve stranice i uvukla me u jedan svet koji je na trenutke ličio na Makondo, ali i na mnoge druge, ne sasvim imaginarne destinacije, sa bezbroj likova, od piščevih predaka do Hermesa i Dionisa…

Moram da priznam da je ovo prva Pištalova knjiga koju sam pročitao, iako u kućnoj biblioteci (doduše na ženinoj strani) među „neregalnim“, stoje „Tesla, portret među maskama“ i „Sunce ovog dana“. Nemojte sumnjati da ću ih čim se vratim, jednu po jednu, prevući na svoju stranu biblioteke…

Vladimir Pištalo: Značenje džokera, Agora, Zrenjanin, 2019.

Dakle, bez da me neko pita (izuzev moje žene koja nije navikla da tako posvećeno čitam i još neoprezno izgorim), „Značenje džokera“ je čudna knjiga, za koju sam pisac u svojoj uvodnoj besedi kaže: I zato je ovo vodviljska književnost. I zato je ovo vodviljski kabare…

Oni koji su voleli da zapisuju, crtkaju, lepe neke slike, voleli su te svoje „svaštare“, pre nego spomenare (iz vremena pre pojave FB), i mislim da je ovo omiljena piščeva svaštara. Rekoh da mi je ovo njegova prva knjiga koju čitam i ne znam mu „ritam pera“, ali to nisam doživeo kao hendikep, naprotiv. Ona mi je, povremeno, mirisala na mastilo Pavića,  Crnjanskog, pa i Andrića i neće me čuditi ako još neko, osim mene koji Andrićeve „Znakove pored puta“ decenijama vučem sa sobom kao Bibliju, jedno vreme zameni Pištalovim „Značenjem džokera“. Ne samo zbog potrebe da savremenom čitaocu odagna teskobu svakodnevnice i otera crne misli, već i u jednom, zbilja, makar za mene, edukativnom maniru profesora koji bi da druguje sa svojim studentima, oboji svet nekim vedrijim bojama a muzici koja se pojavljuje iz zavese podari veselije tonove…

Čitajući esej Povratak mostarskog mosta, učinilo mi se da ova knjiga, koju sam pisac određuje kao „raskršće“ njegovog života između Amerike i Srbije, negde nad Atlantikom, predstavlja u stvari taj virtuelni most koji spaja dve obale na kojima postoji nada.

Zavisi samo ko šta traži, ali i očekuje.

U jednoj uvali na Egeju, 21.juna 2019.

Milan Pajević

  • „Poezija obično zavisi od boja i sokova mladosti. Samo retki pesnici postaju bolji u drugom delu života“ V. Pištalo,  Značenje džokera
  • „San profesora je da čita književnost bez imaginacije. Žudnja za nepoštovanjem me je prvo privukla poeziji“ Čarls Simić,  V. Pištalo Značenje džokera

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.