Menu
Categories
Vjećeslav Berar: Varijacije neizrecivog
Varijacije neizrecivog: Nit paučine za svilene tajne zagubljenih knjiga
05/06/2014 ArtKnjiga
Vjećeslav Berar: Varijacije neizrecivog

Vjećeslav Berar: Varijacije neizrecivog, Prometej, Novi Sad

Varijacije neizrecivog Vjećeslava Berara mogu se čitati kao lagana parodija, doduše melanholična, gotovo nesavladivog književnog Vavilona; možda bi se moglo kazati da listanjem njegovih varijacija, pisanih i ovlašnim đoniranjem pera, otvoreno pristaješ i na indikaciju drame koja traje i koja će trajati, i trajati…

U varijativnim traganjima za smislom obeležavanja sopstvenog dana, u punoj dokolici presipanja dana i noći, na dnu sobne iliti ulične čaše, da ne mimoiđemo ni vašarske bokale, Toamna učestalo susreće face koje usputno, rasejano, ispuštaju torbe iz kojih ispadaju maskenbalne sitnice koje život lakiraju kakvim-takvim smislom; Toamna je nalazač, zalazač i pouzdani povratni poštar za izgubljeno radoznale manekene životnih cirkusarija na trapeznoj vetrometini dnevnog šarenila sa ofucanim konfetarijama. U tom koncertu za pero i orkestar čitalaca pisac sa maskom Toamne, u dvostrukoj ekspoziciji, saopštava publici skrivenoj u mraku, sa bine rapsodične rasvete, da misterija nije u pripovedaču, nego u misterioznom auditorijumu. Da li je u toj tmini zaturen ili zagubljen ključ za razumevanje žeđi za stvaranjem, ne znam, ali naslućujem. Bela arena hartije će još zadugo zahtevati krv tinte (štamparske boje).

Svako od nas je pomalo u duši Parolona ili Ombreta sa rekvizitom koju nije mimoišla knjiška inventura, ali prah garantuje svoje, ako ćemo ga s punom pažnjom i biblijski iščitavati. Berar s lakoćom, u ličnom varijateu priziva antijunake Viljema Šekspira, onako ovlaš, šmirantski razigravajući znane nam lekseme. Dobro, nije loše – kad se već ne sumnja u sopstvenu smelost, kako bi možda rekao već davno veličanstveni Vinaver.

Koliko je Keno komičan, toliko je Berar osenčen dokolicom i melanholijom. Otvara nam svoje štivo sa zagonetnim osmehom: Izvolite se raskomotiti. E, ne može to tek tako. Vreme, po njemu, davno se izmaklo i samim časovničarima. Još malo pa nam sajdžija neće ni trebati. Sve je kanda sklono totalnom izumiranju, urušavanju, bez prava na povratnu adresu. Ne mogu, a da se gorko ne osmehnem na Berarovu konstataciju, no, da ga parafraziram, mastiljarske suze po hartiji čine mrlje koje pomalo podsećaju na reči iliti otvoreni odblesak da pauza ponekad vredi više nego metar taktova. Ta ko zna u čijim su sve ćutnjama zakopane ključne knjige vredne po opstanak ljudske vrste, a uz ćutnju nam se i uklonile sa ovog sveta ili će se ukloniti.

Maskarada traje, nada se već preobratila u tiho očajanje. Papir i čitalac katkad moraju svašta da otrpe. Opet ona narodna veli strpljen spasen. Svako pažljivo čitanje neke knjige, stimulipe živce, ma te knjige bile enciklopedije iliti rečnici jezičkih nedoumica.

Čitajući knjigu u kojoj i noć s neba ne silazi bez merdevina, vi zastajete pred uglancanim rečima i rečenicama i obuvate ih kao najlepše cipele koje će opet, bačene u nekad, tavoriti na nekom tavanu ili smetlištu sitnih nesporazuma. No, lajtmotivi se račvaju nepredviđeno po romanesknim ćoškovima mlađahnog Berarovog rukopisa. Kraj početka i početak kraja su fine paralele za mali traktat o knjigama koje spavaju spram onih naslova koji pouzdano umeju i da sanjaju. Varijacije neizrecivog su jednostavne spram bombastih eseja o književnom stvaranju ili o stvaralačkom gestu uopšte.

Vremenom sve je neverica. Možda ne bi bilo loše da se nađete u ogledalu ove knjige, opet, u svakoj knjizi se nađe i onaj davno izgubljeni osmeh, a možda, možda bi bilo lepo sa tim istim slogovima oprati ruke ili da se, eto, na najbolji jutarnji način ovom istom knjigom umijete. Da, za namernog čitaoca ne postoje slučjne knjige ma koliko da onaj koji ih čita i sam, verujte mi na reč, postaje slučaj pročitane knjige. I u najboljim knjigama nedostaju one prave lekovite rečenice, ali pisci i čitaoci tragači za tim lekovitim rečenicama vazda će biti prisutni i u snu, i van sna. Umetnost je pećinski čovek zacrtanom linijom uveo u život da mu ta ista umetnost u tom životu sačuva dušu, radoznalo čistu i nevinu, van svakog zla. Valjan razlog za nastanak ovog rukopisa.

Milutin Ž. Pavlov

 

Leave a Reply
*