Menu
Categories
Delos – ostrvo svetlosti i harmonije
17/08/2015 ArtVreme
Mermerni lavovi sa Delosa, Arheološki muzej, Delos, 6. vek p. n. e

Mermerni lavovi sa Delosa, Arheološki muzej, Delos, 6. vek p. n. e

Na starogrčkom jeziku, delos znači osvetljen ili donosilac svetlosti. Delos, ostrvo svetlosti, prema legendi se pojavilo na površini mora kako bi boginja Leta na njemu našla skrovište u kome će roditi Zevsovu decu Apolona i Artemidu, krijući se od ljubomorne Here. Ostrvo je kao svetilište jedno vreme bilo vrlo važno, dobro naseljeno i bogato. Kasnije je razrušeno i opljačkano a sa pojavom hrišćanstva palo je u zaborav, sve do 1873. godine kada su francuski arheolozi počeli iskopavanja. Od 1990. godine pod zaštitom je Uneska.

Delos, arheloški ostaci, Foto: mykonos.gr, Zvanični sajt

Delos, arheloški ostaci, Foto: mykonos.gr, Zvanični sajt

Ovo malo ostrvo (samo pet kilometara dugačko i nešto više od kilometra široko) iz arhipelaga Kiklada, uprkos svojoj fizičkoj dimenziji, za antičku Grčku dugo je predstavljalo jedno od najvažnijih svetilišta. Smešteno u srcu Egejskog mora i zauzimajući centralnu poziciju među kikladskim ostrvima, koja čine krug oko njega, navelo je Kalimaha iz 3. veka pre nove ere da ga nazove „srce svih ostrva“. Utvrđeno je da je oko 90. godine pre nove ere imalo oko 30 hiljada stanovnika. Imena sa nadgrobnih spomenika i drevnih grobova potvrđuju da je većina stanovništva bila iz Atine ili Rima, ali da je stovremeno Delos bio popularan u čitavom Mediteranu, te su se tu doseljavali i olazili ljudi iz zapadne Grčke i Makedonije, iz Italije, sa Peloponeza, iz Trakije iz Male Azije, sa Kipra, Krita, ali i udaljenijih mesta – Kapadokije, Sirije, Fenikije, Palestine, Libije, Egipta.

Delos, detalji sa svetilišta, foto: mykonos.gr, Zvanični sajt opštine

Delos, detalji sa svetilišta, foto: mykonos.gr, Zvanični sajt opštine

U ta davna vremena, svi ovi ljudi, uprkos razlikama, uspevali su da na Delosu održe jedno miroljubivo društvo. Govorili su i pisali grčki, prihvatili su grčki način življenja, gradili su grčke hramove u kojima su sasvim slobodno mogli da poštuju ona božanstva koja su obožavali u svojim domovinama. Ostrvljani su se udruživali u radu i uživali u zajedničkom životu, deca su se igrala i školovala zajedno, u istoj školi.

Stari Grci, potpuno suprotno bilo kojoj monoteističkoj religiji, uvek su bili spremni da prihvate da su i neka božanstva drugih naroda zaista božanstva, često verujući da se radi o istim bogovima u koje su i oni verovali samo da nose druga imena. Tako je i Apolon, iako je njegov kult bio duboko usađen na ostrvu, vremeno počeo da svoje rodno mesto deli sa Izidom, Sarapisom, Anubisom, sa Bogom Izraela, arapskim božanstvima, bogovima Feničana i Rimljana. Ovo ostrvce je, dakle, jedno od prvih mesta u Mediteranu u kome su ljudi živeli harmonično.

Arheološki muzej Delosa ima mnogo toga da pokaže i danas je jedan od najpoznatijih u Grčkoj. Poseduje značajnu zbirku nadgrobnih spomenika i statua iz perioda od 7. do 1. veka p.n.e. kao i veoma dobru zbirku grnčarije još iz 25. veka p.n.e. Apolonova figura, vrlo značajan reljef koji prikazuje mikenskog vojnika, statua Kurosa, čuvene statue lavova, bronzana maska Dionisa, šest prostorija punih figura koje su pronađeni na ostrvu, nakit, mozaici, svakodnevni predmeti…  Sve ovo prikazuje samo deo svetlosti i slave koju je ovo ostrvo posedovalo u antičkom svetu, u kome su se preplitali mitovi i istorija, moćna božanstva i običan svet, filozofija i priroda. Čitavo ostrvo može se danas posmatrati kao muzej, svaka stopa ovog brdovitog terana mogla bi da nam opiše vekove koji su stvarali Evropu. Tu istu koja sada na Grčku gleda kao na starog, obudovelog dužnika, kockara i rasipnika koji bi trebalo sve da stavi na doboš i da rasproda. A ako se samo zamislimo, shvatićemo da Delos, onaj ko donosi svetlost, osvetljava i danas put Evropi, možda običan makadam, ali koji je utaban vekovima.

S. Spasić

Leave a Reply
*