Menu
Categories
Nastasijevic, portret Milosa Golubovica
Ratni slikari – Između trube i tišine
27/03/2014 VizuelArt

 

Predeo sa Krfa

Kosta Miličević, Predeo sa Krfa, 1918. MSU, Beograd

“Između trube i tišine”- Galerija RTS, 13. mart-13. april 2014.

Između trube i tišine” naziv je izložbe koja je nedavno otvorena u Galeriji RTS-a i na kojoj je predstavljeno oko pedeset radova trideset autora koji su stvarali u periodu između 1912. i 1918. godine.

Izložbu je priredio istoričar umetnosti Zdravko Vučinić, koji je ratne slikare već pre nekoliko godina predstavio na izuzetnoj izložbi u Prodajnoj galeriji Beograd. Ovom prilikom, kako autor izložbe navodi, okupljena su neka već poznata ali i druga umetnička imena, samim tim i novi radovi koji su delom bili sasvim nepoznati široj publici. Ova izložba, koja će u Galeriji RTS-a moći da se pogleda do 13. aprila 2014. godine, u vreme kada se povodom sto godina od Velikog rata preispituju i prekrajaju istorijske činjenice, kada se nameće razmišljanje o dramatičnim događajima s početka 20. veka, posvećuje dužnu pažnju senima junaka iz tog razdoblja, čiju slavu baštinimo i na kojoj gradimo svoje postojanje. Ovakva izložba i ovakvo sagledavanje prošlosti podstiče nas na odgovornost, kako autor izložbe naglašava, prema onima koji su dali život za zemlju, a ništa manje i prema onima koji će doći posle nas.

Nastasijevic, portret Milosa Golubovica

Miloš Golubović, Portret Živorada Nastasijevića, 1916, privatna svojina, Beograd

A ko su bili ratni slikari?

Zvanični naziv ratni slikar prvi put se pominje 21. septembra 1912. godine u objavi za putovanje broj 86, koja je , sa potpisom Živojina mišića, izdata slikaru Petru Ranosoviću. Sledeći podatak se odnosi na objavu od 27. juna 1913. godine na osnovu koje je slikar Dragomir Glišić upućen u rejon Dunavske divizije prvog i drugog poziva, a sa potpisom Petra Bojovića, načelnika Generalštaba.

Uvidevši značaj ratnih slikara, Štab vrhovne komande srpske vojske izdaje i zvanično Uput za upotrebu ratnih slikara pridodatih štabovima viših jedinica na vojištu. Ovu naredbu je 20. avgusta 1914. godine u Valjevu izdao vojvoda Radomir Putnik.

 Ovaj dokument donet je kako bi se najvažniji trenuci borbe i ostalih ratom izazvanih prilika, zabeležili za istoriju. Naloženo je da se što vernije prikažu ratni prizori, tok borbi, svi važniji trenuci tokom rata. Da bi što bolje obavljali svoj ratni zadatak, slikari su se blagovremeno obaveštavali kod operativnog odeljenja Vrhovne komande o pojedinim ratnim dejstvima koja je trebalo ovekovečiti. Bio im je omogućen slobodan pristup bojištu.

Koliko je poznato u istoriji, ovo je bio prvi put uopšte da je uveden naziv „ratni slikar”. Slikari su pratili našu vojsku sve do konačnog oslobođenja, preko Albanije do Soluna i Krfa. Postojala su dva kruga slikara. Dobrovoljci su usput, iz ličnih i patriotskih razloga beležili slike sa ratišta, a drugoj grupi slikara pripadali su školovani umetnici koje je angažovao Vrhovni štab.

Svi zajedno, stvarali su u teškim uslovima, slike su nastajale u kratkim vremenskim intervalima, nije bilo dovoljno vremena da se završavaju. Umetnici su ostavljali raznovrsne zapise na raznim materijalima, skice, na kartonima, blokovima, a tek retka dela su nastajala na ozbiljnijem materijalu kao što je platno.

Nadezda Petrovic, Valjevska Bolnica

Nadežda Petrović, Valjevska bolnica, 1915, Muzej savremene umetnosti (MSU) Beograd

Autor izložbe Zdravko Vučinić ističe i značaj ovih umetnika i njihovih dela kao dokumenata jednog vremena. Nisu sva dela isto vrednovana, neka se više posmatraju dokumentaristički a druga imaju visoku estetsku vrednost. Potresna istorija ratovanja i golgote ukršta se sa nezaboravnim impresionističkim pejzažima koji nas ponekad ostavljaju bez daha, a naročito znajući da je to sve naslikano u sred nekog tifusa, u sred golgote, u sred gladi i muka tokom povlačenja preko Albanije, i kasnije na Krfu. Opčinjava nas ta potreba za lepim, ti čudesni morski pejzaži i detalji, cveće, plavo nebo i more, ostavlja nas zatečenima ta želja za životom u sred pakla u kome su se svi zajedno našli i u kome i sami ostavljaju svoje živote (Nadežda Petrović kao bolničarka, Šaca Lazarević i Mališa Glišić kao vojnici itd).

 Pozivamo vas da ako već niste, do 13. aprila posetite Galeriju RTS-a u pogledate ovu izuzetnu izložbu na kojoj ćete videti sledeća umetnička imena: Vladimira Becića, Nikolu Beševića, Paška Vučetića, Dragomira Glišića, Kostu Miličevića, Kostu Josipovića, Milana Milovanovića, Nadeždu Petrović, Danicu Jovanović, Betu Vukanović, Veljka Stanovjevića, Živorada Nastasijevića i druge.

Leave a Reply
*