Menu
Categories
Galiola javlja: Kunstradio predstavlja dva nova rada Arsenija Jovanovića
16/05/2013 Galiola javlja

Galiola javlja:

Kunstradio predstavlja dva nova rada umetnika Arsenija Jovanovića. Oba dela za početnu tačku imaju specifične prostore i materijale, od kojih dublje razvijaju temu.

Poslušajte kompozicije Arsenija Jovanovića (klikom na ime)

Arsenije Jovanović o svojim radovima:

1. Suveniri sa buvlje pijace – The Souvenirs from Marchés aux Puces

U “Suvenirima sa buvlje pijace” utisak tradicionalnih instrumenata prenose:

– par velikih praznih burića za naftu, koji su nađeni na deponiji u Beogradu, na otvorenom prostoru u blizini grada

– sa istog mesta sakupljene su i veće količine polomljenih metalnih predmeta, uglavnom od kvalitetnog čelika, različitih oblika i veličina, kao i neki alati za obradu metala, cevi različitih veličina, čelične poluge i štapovi, delovi različitih mašina i instrumenata, na primer hirurških, koje bi pri udarcu reagovale uz visoku rezonancu,

– boce različitih veličina koje se ponekad mogu koristiti i kao instrumenti vetra,

– stakleni i metalni tanjiri, različite debiljine, stakleni predmeti i stakleni baloni,

– ptica, golub zatvoren u kavez, u kome je snimljen akustični materijal,

– metalni objekti su obešeni na elastične gumene strune, fiksirane između stalaktita u pećini, koje su slobodno visile u prostoru, kako bi proizvele čistu rezonancu bez ikakvih neželjenih zvukova,

– nekoliko mikrofona visilo je slobodno u buradima.

 

Souvenirs_1

Šta sam hteo ovom kompozicijom?

Prvo, da otkrijem nevidljivi sadržaj i vrednosti bačenih predmeta koji su korišćeni za druge svrhe i nikada na polju muzike.

Da privučem pažnju na okolnost da mnoge stvari, upotrebni predmeti oko nas, odbačeni ili ne, kriju u sebi novu vrednost i dobrobit, različitu od one za koju su izvorno dizajnirani – mnogi Romi u zemljama Istočne Evrope prave svoje kuće od ovakvog otpada koji besplatno pronalaze na deponijama ili bilo gde, a od kog sam ja pokušao da napravim muziku.

Ako ove predmete tretiramo kao muzičke instrumente, ne gledajući ih kao odbačene nepotrebne objekte, oni mogu biti isto toliko muzički instrumenti koliko i flaute, bubnjevi, klaviri i drugi.

Ovakav način razmišljanja može se primeniti i na mnoge druge oblasti, ne isključivo u tvrdom, neorganskom svetu, i ne samo u sferi muzike i umetnosti.

Prisustvo ptice – da pojednostavimo metaforu – označava očiglednu udaljenost između živog sveta i  mrtvih predmeta, a njen položaj takođe pomaže da se stvori akustična perspektiva kompozicije.

Tunnel2. Tuneli u tunelu – Tunnels inside of a tunnel  

Ovo delo nastalo je u tunelu Dubovica na ostrvu Hvaru u Dalmaciji, tokom nekoliko dana snimanja u vreme Prix Marulić Festivala 2012. godine. Nije mi tada bila namera da napravim samo dokumentarac koji se bazira na pravim zvucima koji se mogu pronaći u tunelu. Ipak, neizbežno sam bio privučen iznova i iznova.

zapanjujuće, na svakom kraju tunela Dubovica, koji nisu daleko jedan od drugom, susreli smo potpuno različite pejzaže, sa potpuno različitom florom. Ne bi trebalo na ovo gledati kao na neko čudo. To se prosto tako desilo.

Jedna od stvari koje su me fascinirale na ovim podzemnim mestima, ponekad i stotinama metara dubokim, jeste tišina koja se ne može uporediti ni sa jednom tišinom u bilo kom studiju bilo gde. U poređenju sa tim, studijska tišina ostaje samo imitacija tišine. Zvuci u Tunelu Dubovica podsetili su me na iskustva iz drugih pećina, iz okruženja koja su služila kao moj “studio” mnogo puta i u kojima su nastali “Resavska pećina”, “Invazije”, “Pećine mojih predaka”, “Podvodna pećina” i druge. Ne bi bilo daleko od istine kada bi se o meni razmišljalo kao o kopaču zvuka u pećinama. Vesela zavisnost od pećina.

Obično, pećine imaju jedan ulaz, koji se pokazao fatalnim za neke, kako je poznato iz mnogih mitoloških priča. Ništa drugačije nije ni sa mnogim starim tunelima, pravim i izmišljenim. O tunelima mislim, ako izuzmemo njihovo upotrebno značenje, kao o pećinama koje imaju ulaz i izlaz. Čuvaju u sebi misteriju tajnih prolaza, kako o tome govore hiljade legendi, koje su uobičajene u folkloru mnogih zemalja. Sasvim se dobro osećam snimajući u napuštenim tunelima, u kojima nastaju mitovi i priče, kao divlje pečurke. Svaki ‘tunel sa ličnošću’  ima svoju legendu, koja predstavlja izvor iz koga proizilazi energija zemlje, stvarajući ezoteričniju predstavu kanala i putanja. Tunel na Hvaru nije nešto posebno jedinstven, relativno je kratak i ne mnogo različit od drugih tunela. To je jedan mlad tunel, u dobrom stanju, osim staze koju je koristila ekipa za održavanje, koja je hodala preko polomljenih cementnih ploča koje su pod mojim koracima zvučale kao perkusije.

Suprotno običnom, uglavnom ništa posebnom Tunelu Dubovica, postoji još jedan tunel, na drugoj strani ostrva Hvar, nizak, vetrovit prolaz koji izgleda kao da su ga otkopale neke biblijske zveri, a ne ljudi. Pravo skrovito mesto za Kalibana. Postoji jedna posebna nevinost kod Tunela Dubovica. Recimo, beba tunel, ali kad se nađete tu, ne u automobilu, već kako stojite usred tunela, projektuje skrivenu htoničnu misteriju koja se nalazi u podzemnoj tami.

Daleko od toga da proglašavam nekakvo otkriće posebne zemaljske energije u Dubovici ili skrovište odbeglog Kalibana iz “Oluje” (Šekspir), ono što odmah primećujem je posedba psihodelična zvučna arhitektura tog prostora. Ovo acustično čudo nateralo me je na prvi korak – skok iz spoljašnjeg zvučnog okruženja u njegovu unutrašnjost, što me vodi do toga da istražim tunele moje svesti i imaginacije.

Frojd i Jung su na različite načine tumačili simboličko značenje tunela, koje je možda igralo ulogu u nekim interpretacijama i mitovima o njima. U tome se verovatno krije i odgovor na moju sopstvenu pećinsku maniju.

Pogledajte film Vrtovi predgrađa (Suburban Gardens), nastao između 1968. i 1970. godine

Arsenije Jovanović

 

Leave a Reply
*