Menu
Categories
Olimpijske igre duha i tela
24/08/2019 ArtIstorija

Nastanak Olimpijskih igara koje su se održavale na jugu Grčke, prekriven je velom mita i legende, kao i mnogo toga vezanog za antičko doba. Njihov nastanak pripisuje se raznim legendarnim događajima i ličnostima – od toga da je igre smislio sam bog Zevs, do legende da je za njihov nastanak “kriv” Herkul, koji je želeo da ukaže čast svom ocu Zevsu.  Olimpijada je za stare Grke bila četvorogodišnji period. Svaki polis u Grčkoj imao je svoj sistem kalendara i računanja vremena, te je Olimpijada na neki način to dovodila u red. Ovaj sistem preračunavanja perioda koristili su i drugi, čak mnogo kasnije i hršićanski hroničari radi sinhronizovanja biblijskih događaja sa istorijom Grčke i Rima.

Prva Olimpijada trajala je od 776. do 772. godine pre nove ere, a svaka Olimpijada, četvorogodišnji period, počinjala je Olimpijskim igrama, koje su održavane na početku Olimpijske nove godine, koja je padala na pun Mesec najbliži letnjoj dugodnevici. Sofista Hipija (peti vek p.n.e) iz Elide prvi je ostavio zapis o pobednicima na igrama, a do Eratostenovog vremena (treći vek p.n.e) je postignut sporazum da su prve igre održane u leto 776. godine p.n.e. Prema tome, za datum osnivanja igara uzima se upravo 776. godina pre nove ere. Ove prve Olimpijske igre nazivane su i Korebove igre, po kuvaru iz Elide koji je pobedio u trčanju, jedinoj disciplini prvih igara.

Olimpijske igre jesu bile deo svetkovine u čast vrhovnog boga Zevsa, čija je ogromna zlatno-bronzana figura u ovom hramu bila jedno od antičkih sedam svetskih čuda. Olimpija, na zapadnom delu Peloponeza,  svoje ime duguje Olimpu, najvišoj planini u Grčkoj i domu bogova. Grci koji su dolazili u Zevsov hram u Olimpiji govorili su istim jezikom i verovali u iste bogove. Sportisti su bili slobodni muškarci iz svih krajeva, u kojima su obitavali Heleni.

Trka stadiona, detalj sa grčke vaze, oko 500. g.p.n.e.

Takmičari su u Olimpiju dolazili mesec dana pre početka Igara, a mogli su da učestvuju samo ako nisu bili kažnjavani i nisu uvredili bogove. Polagali su zakletvu čije kršenje je bilo strogo kažnjavano velikim novčanim iznosima. Za Olimpijske igre nisu imali posebne treninge, ali svaki polis imao je svoj sistem priprema i vežbi vojnika. Antički Grci su verovali u harmoniju duha i tela, te su tako pripremali i svoje vojnike, a kasnije i sportiste. Sport je vremenom u zemlji Helena postao nešto čime su se bavili i filozofi i naučnici, koji su smišljali načine vežbanja, razvoja i opšteg napretka i na telesnom ali i na duhovnom planu. Otuda i izreka “U zdravom telu zdrav duh”.

Predstavnici svakog polisa mogli su da se takmiče i da se nadaju pobedi koja je donosila veliki društveni ugled. Do 14. Olimpijskih igara postojala je samo jedna takmičarska disciplina – trka na 1 stadij (nešto manje od 185 metara), a zatim je dodata i trka na 2 stadija. Prva dugoprugaška trka, na 24 stadina (oko 4420 metara) održana je 720 godine p.n.e. i za nju se vezuje jedna zanimljivost. Prema nekim izvorima upravo je na toj trci jedan od takmičara ostao bez svojih pantalonica za trčanje i nastavio je da trči bez njih, što su ubrzo prihvatili i drugi takmičari. Prema drugim izvorima, golotinja na Olimpijskim igrama potiče od Spartanaca kojima je to bila tradicija.

Da napomenemo, maraton nije bio disciplina smišljena na antičkim igrama. Maraton je prvi put kao disciplina uveden upravo na prvim obnovljenim Olimpijskim igrama 1896. godine u Atini, a trka je kretala od Maratona, slavnog polja gde su Persijanci izgubili bitku od Atinjana, severoistočno od Atine, do Olimpijskog stadiona.  Ova trka održava se u čast legendarnog grčkog vojnika Filipidesa koji je trčao da bi javio ishod bitke, a zatim izdahnuo. Ipak, istoričar Herodot je tvrdio da je Filipides najverovatnije trčao od Atine do Sparte, a tek kasniji izvori su doneli priču da je trčao od Maratona do Atine.

Amfora, detalj, koji prikazuje trku dvokolica, Attica © Trustees of the British Museum

Pobednik na Olimpijskim igrama bio je krunisan maslinovim vencem koji grci zovu “kotinos”. Nekim pobednicima su njihovi polisi omogućavali sitne privilegije do kraja života, smatrani su herojima koji su doneli posebnu čast svojim gradovima i božansku naklonost.

Olimpijski plamen, iako potiče od grčke mitologije  – kao simbol večne vatre koju je Prometej ukrao od Zevsa i dao ljudima, na obnovljenim Igrama prvi put je goreo tek u Amsterdamu 1928. godine. Goreo je tokom čitavih Igara ali nije bilo nikakve ceremonije paljenja ili gašenja. Od Igara u Berlinu 1936. godine uvedeno je da se plamen štafetnim trčanjem nosi do grada domaćina Igara.

BAcač diska, rimska kopija, National Roman Museum Palazzo Massimo alle Terme

Koliko su Igre bile privlačne govori nam i podatak da im nije odoleo ni Platon, koji je u pankrationu (antičkom sportu koji je bio mešavina boksa i rvanja) postao dvostruki pobednik. Tokom rimske vladavine, Igre su i dalje imale veliki ugled, koje je čak posećivao i car Neron, koji se takmičio u trci dvokolica. Iako je pao i nije ni završio trku, Grci su ga slavili kao pobednika i time dobili oslobođenje od poreza.  Poslednje antičke olimpijske igre organizovane su 394. godine nove ere, što znači da je održano 293 olimpijskih nadmetanja, a njihovom ukidanju doprinelo je nadiruće hrišćanstvo, kada je smatrano da su Igre proslava paganskih rituala. Konačno, Igre su ukinute 393. godine tokom vladavine rimskg cara Teodosija.

Suzana Spasić

Leave a Reply
*