Menu
Categories
Olja Ivanjicki: Trokraki most za Beograd
29/01/2013 ArtStil
Jedna od mogućih pozicija Mosta

Jedna od mogućih pozicija Mosta

Kako je umetnica Olja Ivanjicki zamišljala i predlagala Trokraki most, koji bi povezao tri strane Beograda. Slikarka i vajarka Olja Ivanjicki poslednju deceniju života delimično je posvetila i radu na nekoliko arhitektonskih ideja i projekata. Jedan od najupečatljivijih projekata bio je most za Beograd, koji je nazvala Vremenska kapija. Iako futurističkog izgleda, ovaj most je zainteresovao i japansku kompaniju koja je bila voljna da ga izgradi, a i Saobraćajni institut CIP dao je svojevremeno mišljenje da je projekat potpuno izvodljiv. Kada je nastao Oljin projekat mosta, Beograd nije imao ni novi Most na Adi niti se gradio takozvani “kineski” most, nije bila rekonstruisana ni Nebojša kula. Trokraki most svakako bi postao jedan od simbola Beograda.

 

22. jul 2004, 1.10 h

Ima više razloga, veoma važnih, da dam predlog za ovaj most.

Uvek sam se pitala kako je Beograd izabrao da bude samo sa jedne strane, na jednoj obali svoje velike reke, a da drugu zanemari kao da je nema. Uvek sam govorila: „Kako bi izgledao Pariz, da je bio samo na jednoj obali Sene, kako bi izgledao London da je bio samo na jednoj obali Temze…” Uvek me je čudilo da ta druga obala Dunava ne postoji u svesti. Da bi ta obala oživela, potrebno je da se dođe do nje. Dosad je bilo nemoguće, osim možda čamcem. Ideja mosta se rodila iz potrebe prelaska na drugu obalu, ali prelaska tako da obuhvati više polazišta: jedan iz starog dela grada, negde kod Nebojša kule, gde se premošćava ušće Save i Dunava, ka Ratnom ostrvu, onda od SIV-a ka toj istoj tački – ka Velikom ratnom ostrvu i iz te tačke na drugu obalu Dunava, gde ima mnogo rukavaca, mnogo kanala, gde bi u nekoj budućnosti nikao novi deo grada, koji bi po svojoj konfiguraciji podsećao na novu Veneciju, novi Amsterdam ili novi Petersburg, znači, imao bi osobine gradova koji se pominju upravo po tome što imaju kanale.

Kružni tok na Ratnom ostrvu

Kružni tok na Ratnom ostrvu

Ratno ostrvo je jedina bolna tačka, jer je to zaštićeno područje u našoj svesti, u odnosu prema prirodi i kao stanište ptica i svega onog što čini prirodu, koju jedino ljudi narušavaju, prljaju, zagađuju, ne poštuju i rade joj sve najgore. Ali sa druge strane, od tog ostrva koristio bi se samo jedan deo za stub, nikako most ne bi imao kontakt sa tlom. Ratno ostrvo pozajmljujemo samo kao tranzitnu tačku u vazduhu. Posle Ratnog ostrva, pored njega, sa dunavske strane, postoji još jedan deo kopna koji bi takođe služio za postavljanje stuba, a i na drugoj obali Dunava bi se koristili elementi kopna za stubove. Taj protok saobraćaja se ne bi spuštao na kopno, odigravao bi se negde u vazduhu. Ali bi to bila veza sa Banatom, Suboticom i u krajnjoj liniji sa istokom Evrope, sve do Moskve i Petersburga jednog dana.

Vremenska kapija trokkraki most

Pogled iz vazduha

Most ne bi bio ono što treba da bude, da nema elemente bitne za njegovo postojanje. To što je on sastavljen iz tri kraka, asocira na tri prsta, koja su u hrišćanstvu jako važna, koja imaju simbol odnosa Svetog trojstva. U centru spajanja ta tri kraka bio bi veliki disk, koji bi u svojoj armaturi, u svojoj konstrukciji i svojim namenama kao mesta za sedenje, osmatranje, odmaranje, zaustavljanje, imao simbol ocila, četiri slova „S”, kao onoga što čini suštinu ovog područja, ovog naroda, koji bi nođću bio vidljiv sa velike visine. Naglašavam da je to jako važno, jer to mesto, ušće, je koridor svih aviona koji idu iz Evrope ka Dalekom istoku, Bliskom istoku, Maloj Aziji. To je koridor koji dnevno verovatno ima ogroman broj preleta, čak i u vreme rata. Tako bi u noćnim letovima oni u avionima koji gledaju na dole videli jedan novi prizor, most koji pulsira, koji ima otkucaje srca u jednoj liniji svetla koja bi otkucvala svoj tok, svoju misao, svoje biće, kao jedan veliki EKG zapis bića koje živi.

Naslovi ta tri mosta

Sa Novog Beograda (od SIV-a) do Ratnog ostrva – Srbija

Drugi krak iz centra Ratnog ostrva do Nebojšine kule – Evropa

Treći krak koji prelazi preko Dunava, ka budućem gradu – Danubius Rex.

Centralni deo za sada nema ime, možda će doći u toku rada na njemu, a možda će ga neko od građana nazvati kasnije, kao što se često dešava, da u nekom trenutku jedno ime iskoči i postane simbol za to mesto, pa čak i za istoriju.

Panorama sa Kalemegdana, dnevni prikaz

Panorama sa Kalemegdana, dnevni prikaz, foto: Fond Olge Olje Ivanjicki

Kapija

Ceo most je zapravo alibi da se napravi Kapija. Kapija sa kristalom velikih dimenzija. Važno je da se napravi kapija, upravo tu, na tom mestu.

Kapija Evrope, osvetljena

Kapija Evrope, osvetljena

Mi pravimo u centru Beograda Kapiju Evrope. Tu, na tom mestu je centar Beograda.

Godinama sam se pitala zašto se Nebojšina kula ne popravi, ne oživi, makar da se napravi mali muzej, nešto što je lepo, zgodno za posetioce, izdignuto iz tla. Kažu, tu je bio zatvor, ali i od zatvora se da napraviti nešto, od Alkatraza su napravili hotel.  Ali to mesto se ne dodiruje, ne prilazi mu se. Tu je centar Beograda, sa tom jednom elegantnom kapijom, koja nije nametljiva, koja je polukristalna, sa velikim energetskim potencijalom, jer obeležava veliko vazdušno i zemaljsko strujanje. Ako je tu bila obala Panonskog mora, a bila je, onda je ona morala da ima i svoj svetionik. Zašto Kapija Evrope ne bi bila svetionik novog doba, kome stremimo. Ako stremimo Novoj Evropi, novom dobu, novim mogućnostima, svaka ta stvar mora da ima svoj simbol, svoju oznaku, svoj svetionik, nešto zbog čega se to uradilo. Nešto na šta bismo mogli da budemo i ponosni, jer do sada se malo uradilo. Poslednja velika stvar su bili Sajam i Sava centar.

Ono što bi Beograd činilo ne metropolom nego nečim većim od toga bi bila ta vremenska kapija. Za te kapije postoje saznanja da je jedna bila u Bagdadu, tri u Sibiru, dve na Aljasci, na Rtu Ognjene zemlje i u Australiji. Beograd bi bio prvi grad koji bi napravio svoju zvezdanu kapiju, vremensku kapiju, za novi susret, za prvi kontakt. Niko do sada nije napravio nijednu kapiju. Francuzi su je napravili na potpuno pogrešnom mestu i kroz nju se ne prolazi. Kroz našu Kapiju mora da se prolazi.

Projekt pomirenja religija.

Na centralnom stubu nosiocu Mosta, na Ratnom ostrvu planira se veliko pomirenje religija, da se na mostu sretnu predstavnici svih velikih vera, sa istoka, zapada, severa.

Ideja mosta mi je odavno bila negde, možda zato što dugo gledam deo Ušća svakodnevno i stalno se pitam kako se most tu dosada nije desio. Pošto se nije desio, imam malu dozu smelosti da ga predložim.

Olja Ivanjicki

Panorama sa Kalemegdana

Panorama sa Kalemegdana, foto: Fond Olge Olje Ivanjicki

 

 

 

 

 

"2" Comments
  1. DIvan projekat i ideja, nadam se da ce nekada doci vreme za njegovu realizaciju

  2. Ovo je najlepsi most koji bi Beograd imao da su samo imali sluha…
    I korisniji od Mosta na Adi.
    A pre svega umetnicki osmisljen a opet, funkcionalan. Mislim da bi nas svet konacno po ovome upamtio, mnogo pre nego po nekoj grdosiji koja podseca na Dubai a koja ce se graditi u BGD H2O…

Leave a Reply
*