Menu
Categories
Jovan Ćirilov, fotografija iz arhive Bitef teatra
Ćirilov i Sartr
28/11/2014 Artživot
Jovan Ćirilov, fotografija iz arhive Bitef teatra

Jovan Ćirilov, fotografija iz arhive Bitef teatra

Susret sa Sartrom sam opisao u pesmi „Večera sa Sartrom“, u kojoj samoironično opisujem da je, osim mog osećanja da sretnem čoveka epohe i filozofa koji je na mene bitno uticao, te „povesne večeri“ nisam saznao ništa bitno, jer nisam ni dijalogizirao sa njim. On se sve vreme udvarao jednoj glumici, i to ružnoj kao što je bio i on. Sredinom 50-ih godina uticao je na ogroman broj mladih intelektualaca Pariza, sveta, pa i kod nas. Tada su kafići u Latinskom kvartu bili prepuni egzistencijalista i „egzistencijalista“ u crnim majicama. On je sedeo redovno sa njima kod „Deux magota“ i usmeno dopunjavao ono što je propovedao po člancima i knjigama. Tim susretima se i on inspirisao da misli dalje, dublje i aktuelnije.    (intervju u: Nova misao)

 

Žan Pol Sartr, izvor Wikipedia

Žan Pol Sartr, izvor Wikipedia

Večera sa Žan-Polom Sartrom

Bačen u svet

sve samih malih stvari

sivljih od mog sivila

i otpadaka

plitkih oduševljenja

došao je kao pojam

ali koji se znoji

i jede i trepće i diše

uprkos Bića

uprkos Ništavila

Menu je bio obiman

plavi patlidžani

i misao o biću i bivanju

parče crvljivog sira

i neke vibracije o čoveku i okolnostima

a na kraju palačinke na mađarski način

i možda konačna misao

šta je otuđenje

Ćutao sam

i kao gnom u nečem vrebao iskosa

svog nekadašnjeg učitelja za suštinskih bdenja

Ali nisam mogao da mu uhvatim

ni pogled ni osmeh

sve zbog onog legendarnog strabizma

i prezrenja prema osmesima

A možda me je gledao Sartr

a ja to nisam znao

Sećam se da sam na kraju

kada je večera srećom nepovratno prošla

izlazeći uspeo da mu uputim pitanje

koje sam kovao cele te povesne večeri

važnije od svih tajnih večera sveta:

Qu’est ce que vuos pensez sur

les rapports

d’être en-soi et d’être-pour-soi?

a taj Sartr koji sve više stari

i sve više se goji

odgovorio je da tako kasno

obično ne misli ništa

bez osmeha

ali nežno

U njegovoj prezrivoj blagosti

krila se teorema

o večnosti koja ne postoji.

(Objavljeno u knjizi “Poređenje prideva”, KOV, Vršac, 2013)

Leave a Reply
*