Duško Milošević: GRADINARENJE, izložba

Ariljska Kula

Duško MIlošević, ARILJSKA KULA

U Univerztetskoj biblioteci “Svetozar Marković” u toku je, a zbog velikog interesovanja je i produžena do 8.marta 2024. izložba GRADINARENJE Duška Miloševića, vrsnog akvareliste, arhitekte i slikara.

Reprezentativni akvareli i pasteli koji svojom izduženošću i zanimljivim spojem tradicije, istorije, graditeljski velelepnih zdanja, kula i gradina, ne govore samo o graditeljskim veštinama ljudskih naraštaja, već spajaju i ličnosti, istoriju, tradiciju. Ovi “duguljasti” portreti građevina koliko i znamenitih ličnosti jedna su vertikala i spoj arhitektonskog nasleđa i iskustva koje autor nosi u svom promišljanju, ali i ruci, i posvećenosti i ljubavi prema prethodnicima, onima na čije smo se iskustvo i znanje oslonili i koje pokušavamo da nastavimo.

Duško Milošević je umetnik koji svojom likovnom arhitekturom gradi i nadograđuje minula vremena, slavne pretke, stvarajući svojevrsni letopis kojim nam govori i podseća o onome što smo bili a i šta bismo mogli opet da budemo. Njegove slikarske građevine streme Nebu i ponosno nas sve natkriljuju.

U čast ove neobične, lepe i zanimljive izložbe prenosimo i tekst samog autora o “ZIDANJU KULA I GRADINA”

Priča počinje već kod kupovine akvarel papira. Toplina koja se oseti dok dlanom prelazite preko tabaka različite gramaže, otvara slikarski apetit. Premeravanje, izračunavanje koliko bez ostatka može da se dobije manjih formata, sledeća je stepenica u stvaralačkom procesu, koji je već uveliko počeo. Jer, pet papira uspravno poređanih, zapravo već liči na neku građevinu, pa eto, baš i na kulu. Od čega ćete da je zidate, zavisi od vaših ličnih, emotivnih, estetskih i profesionalnih interesovanja, želja i ponekog sećanja.

Kod mene je projektantsko arhitektonsko iskustvo preuzelo dosta toga u svoje ruke, i ono iz drugog plana, lagano, kanališe slaganje elemenata.

Milošević, RZAVSKA KULA

Duško Milošević, RZAVSKA KULA

Međutim, akvarelski neizdrž, u jednom trenutku, počne sve glasnije da kuca na vrata. Vrlo često pustim ga unutra iako sve još nije nacrtano, pa možda ni promišljeno do kraja. Ali znam sasvim pouzdano, taj trenutak i jeste ničija zemlja. U toj međuzoni svesno neću da crtež zakuca i poslednji ekser, namerno ostavljam prostor da voda i boja pronađu svoj put i vrlo često pokažu crtežu neke tajne staze, koje je on naslućivao, ali nije jasno video.

Iza toga sam uveliko već u predelima čarolija, na papirnoj zemlji po kojoj sadim boje i zalivam vodom. Na moje oči to bilje buja, meša se, sukobljava, mazi, vrišti, seče k’o nožem, ili miluje k’o pamukom.

Neki put mi se učini i da se akvarel sam pravi, a da sam ja samo vredni pomagač. Pomislim nekad i da sam završio posao, ali svako novo sušenje boja pokaže da ipak nisam.

Ipak, otkud ti nazivi, otkud Kule i Gradine?

Prvo su nastale Gradine. Na njima je ono čime se, kao arhitekta, bavim otkako sam u arhitekturi. To je zidanje, opeka, kamen, prozori, vrata, kupole, jednom rečju GRAĐENJE.

Postoji na našim prostorima dosta mesta i arheoloških lokaliteta sa ostacima građenja iz nekih davnih civilizacija. Ne znajući uvek tačno od koga je to ostalo, naš narod je sve to što je ličilo na neke zidine, građenje ili čak gradove, jednom rečju, mudro nazvao GRADINE.

Kao što su sve te postojeće građevine sa tragovima raznih preziđivanja i dogradnji, tako i ja gradim svoje imaginarne Gradine i sve se više slažem sa onima koji misle da je jedina prava, upravo imaginarna arhitektura.

A Kule su, po onome šta i kako prikazuju, proistekle iz Gradina. Prva je završena 19.aprila 2017., baš u danu kada nas je zauvek  napustio veliki maštar Raša Popov. Sasvim lako, njemu u čast, ta prva izmaštana kula dobila je njegovo ime i kao da je celoj seriji udarila maštarski pečat. I krenuše onda kule, prvo Moravska, pa Siro-gojno, Ariljska, Pirotska, Kotorska… sve do 74-te, „Valjevske kule“.

I same reči Kule i Gradine pišem velikim slovima, jer one za mene i nisu zajedničke, nego su nekom čudnom alhemijom, obe prešle u zonu ličnih, vlastitih imenica.

U stvari, kad malo bolje promislim, ja i ne pravim akvarele, nego samo zidam Kule i Gradine iz svojih snovaa. Duško Milošević, zima 2024.

 

 

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

One Response to Duško Milošević: GRADINARENJE, izložba

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.