Dragomir Ćulafić: VUK

Portret Vuka Karadžić, autor Uroš Knežević, Narodni muzej, beograd

Šta l` se desi, otkud tolko milje

zatočenim s očima bez vida,

te odoše brat smilje, kovilje,

praveć melem što će da ih vida.

Ukaza l` se vidarevo čelo

srpstvu cjelom sred magline guste,

puni mjesec, razbistrilo vrelo,

poj sa grane ptice zlatouste.

Šta l` se desi, šta li ono šiknu

iz čestara, srpskih duša, njiva,

da l` pšenica, da l` dijete viknu

iz Tršića, iz modrijeh šljiva.

Nasmija l` se šuma, il planina,

potok, žbunje, kamen, svaka čuka,

il` Srpkinja, vučica što svima

prva rodi ozvjezdalog  Vuka.

Otad rjeđe srpskom zemljom hodi

slijepac tmurni s dva oka, dva svica

zažmuri li, kroz tmušu ga vodi

ćerka dobra, vila ćirilica.

Dragomir Ćulafić