Sazvežđe Olje Ivanjicki u Rovinju

Rovinjski krovovi, 1966, Olja Ivanjicki i Ljiljana Petrović

Rovinjski krovovi, 1966, Olja Ivanjicki i Ljiljana Petrović

Od 15. juna do 21. jula 2013. godine, izložba Olje Ivanjicki “Sazvežđe” gostuje u Zavičajnom muzeju Grada Rovinja. Izložba u Rovinju je memorijalna, priređuje se povodom četvrte godišnjice smrti Olje Ivanjicki, a omogućena je zahvaljujući saradnji sa Većem Srpske nacionalne manjine Grada Rovinja, Generalnim konzulatom Republike Srbije u Rijeci i gospođom Dušankom S. Subotić Homen, koja je do sada mnogo pomogla radu Fonda Olge Olje Ivanjicki organizujući izložbe širom sveta.

Olja Ivanjicki u Rovinju, sa prijateljima, arhiva Fonda Olge Olje Ivanjicki

Olja Ivanjicki u Rovinju, sa prijateljima, arhiva Fonda Olge Olje Ivanjicki

Olja Ivanjicki je u svom umetničkom opusu spojila je nespojivo – kosmonaute i renesansu, Ruse i Amerikance, mitove i holivudske dive, interplanetarna istraživanja i humor pop arta, Zemljane i vanzemaljce, sve zajedno u velikoj hronologiji vremena i trajanja. Govorila je da je umetnost pre svega promišljanje, beleženje, življenje svog doba i da pravi mislilac mora da vidi više, da upozori, konstatuje, klasifikuje.

Olja Ivanjicki ponekad se zabavljala time da smišlja nazive novih sazvežđa. Tako smo imali Sazvežđe Evinog rebra i Adamovog kolena, Sazvežđe Lemura, Atlantidin kod i razna druga sazvežđa. Kroz svoj stvaralački put, kroz biranje tema i ličnosti koje je unela u svoja dela, Olja Ivanjicki stvorila je jedno novo, posebno sazvežđe kome pripadaju i Žan Kokto, Andre Malro, Andre Žid, Pol Valeri, Leonardo da Vinči, Nikola Pusen i mnogi drugi. Tom zvezdanom društvu Olja je oduvek pripadala, misaono, stvaralački, energetski, a u naše živote unela je zvezdani prah svih svojih dvanaest svemira i nesebično nas njime posula, zauvek, te smo i sami postali deo zvezdanog beskraja.

Rovinjski krovovi i hepening, 1966

Rovinjski krovovi i hepening, 1966, arhiva Fonda Olge Olje Ivanjicki

Izložba Sazvežđe je u okviru projekta “Umetnost bez granica” koji vodi advokat Dušanka S. Subotić Homen za četiri godine otkako je Olja Ivanjicki napustila svoje zemaljsko boravište, proputovala širom planete. Gospođa Dušanka Subotić Homen i Fond Olge Olje Ivanjicki do sada su “Sazvežđe” prikazali publici u Vašingtonu, Njujorku, Parizu, Adis Abebi, Stokholmu, Kotoru, Kruševcu, Prokuplju, Svilajncu, Somboru, Kondželju, Aleksandrovcu…

Izložba Sazvežđe stigla je i u Istru, u Rovinj, u mesto koje je bilo dugo godina tačka okupljanja umetnika – slikara, pisaca, kompozitora, koje je bilo letnja oaza stvaralaca iz cele bivše Jugoslavije koji su se ovde družili, viđali i stvarali. Olju Ivanjicki vezivale su za Rovinj uspomene i prijateljstva, u njenom nevelikom stanu u ulici Ulici Kronache broj 4 neretko su se susretali i članovi Mediale i drugi viđeniji rovinjski i beogradski umetnici koji su zajedno sa Oljom Ivanjicki činili posebnu draž i lepotu ovog istarskog bisera. Olja je i među osnivačima danas tradicionalne Grisije, redovno je učestvovala na izložbama Grisije i Likovne kolonije, sve do 1990. godine kada izlaže poslednji put. U svojim beleškama, Olja Ivanjicki je ostavila trag o tome kako je sa pažnjom birala dela za izlaganje u Rovinju. Uvek bi izabrala najbolje iz godišnjeg opusa.

Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog veka, Olja Ivanjicki je eksperimentisala sa novim tendencijama u

Olja Ivanjicki i Ljiljana Petrović, Rovinjski krovovi, 1966, hepening, oslikavanje dimnjaka

Olja Ivanjicki i Ljiljana Petrović, Rovinjski krovovi, 1966, hepening, oslikavanje dimnjaka, arhiva Fonda Olge Olje Ivanjicki

umetnosti. Organizovala je nekoliko hepeninga, a jedan, pionirski takav događaj za rovinjsku kulturu zbio se tokom leta 1966. godine na rovinjskim krovovima. Dimnjaci i žensko telo bili su objekti na kojima je Olja slikala. Za Olju Ivanjicki, Rovinj je bio letnje utočište, ezoterični centar sveta zajedno sa Beogradom, a sam boravak u ovom istarskom gradu bio je mešavina beskonačnih druženja, razmene ideja, i hrana za dušu. Kada je kasnijih posleratnih godina govorila o Rovinju, uvek je to bilo sa izvesnom setom, ali uvek u prošlom vremenu, kao o gradu kog više i nema, kao o mestu koje je netaknuto u sećanjima i koje bez nje i njenih prijatelja prosto kao da nije ni postojalo. Kada je negde posle 2000. godine potpisivala ugovor o prodaji svog stana na Kronache broj 4, advokatu koji je tom prilikom došao u njen atelje rekla je samo: “Hvala Vam što brišete moje uspomene”. U Rovinj više nikad nije došla, svoj izgon iz zemaljskog Raja podnela je kako to samo veliki mogu, bez ljutnje, bez besa, tiho i u sebi. Onako isto kako su nekada njeni roditelji napustili svoju rusku carevinu okrenuvši se nekom novom svetu.

I zato je ova izložba Olje Ivanjicki u Rovinju, u muzeju koji pamti dugogodišnju saradnju sa umetnicom, a i sam poseduje osam Oljinih dela, upravo povratak i prvi korak u uspostavljanju u uspostavljanju kulturne i umetničke saradnje i jednog opšteg pomirenja i zajedničkog koraka napred. Verujemo da bi se Olja Ivanjicki, da je fizički tu među nama i sama veoma radovala ovom povratku u njen i naš, vanvremeni i večiti Rovinj.

Suzana Spasić

u tekstu korišćeni izvodi iz teksta pratećeg kataloga izložbe, autor Dario Sošić, viši kustos Zavičajnog muzeja grada Rovinja

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.