Rastko Švalba: Rat je prekinuo sve

Vasa Stajić i Rastko Svalba

Vasa Stajić sa unukom Rastkom

Boraveći u Karlovcima bio sam nekako bliže s prirodom. Dobro, Karlovci su bili mali gradić s bujnim zelenilom koje je prodiralo u njega, tu je i Fruška gora, ali ni Sušak nije bio znatno veći. Možda sam ovdje prirodu više osjećao, jer je karlovačka priroda za mene bila novost. Naučen na grote, krečnjačke stijene i more, galebe, morske životinje, sada sam doživljavao zemlju bez kamena. Zemlju i jedan drugi svijet bilja i životinja. Stalno sam osjećao prisutnost kobaca i sličnih grabljivica koje krstare nebom. Možda i radi toga što mi je deda ispričao istinitu priču, koju je napisao čika Veljko, dedin prijatelj Veljko Petrović*. Priča je to o kobcu koji je pretjerao jedući male ptice. One su se jednog dana ujedinile i leteći u ogromnom jatu letile nad njim i serući po njemu oborile ga na tlo. Jasno, kasnije sam i sam i pročitao tu čika Veljkovu priču. Dosta su me zanimale i žabe, vodeni kukci, ali najviše male ptice što žive u živicama i koje su se pridružile u kažnjavanju krvoločnog grabljivca.

Ljetovanja u vinogradskoj kućici nisu bila brojna, možda smo tamo bili samo u dva ljeta. Rat nam se približavao. Tata je nabavio mali pištolj Browing Baby. Roditelji su gađali u metu. Pucao sam i ja. Tada bez pogotka. Zažmirio bi potežući obarač. Zrno bi odljetjelo u rahlu zemlju kosine brijega. Vrlo brzo sam se tome smijao. Smijao sam se tom dječaku koji kada poteže obarač zatvara oči. A zna se da je tada najvažnije gledati. Smijao sam se tom dječaku. A to sam bio ja. Nedavno.

Vasa Stajić u radnoj sobi

Vasa Stajić u radnoj sobi

No, tada je još bilo ljeto. Ono dobro ljeto. Primorci nisu mogli bez kupanja ni u vinogradu. Kupali smo se u rupi iskopanoj u koritu potoka, usred šaša, plavih leptirića i vilinih konjica. Tada i nikad više.

Počeo je rat. Izgubili smo vezu sa dedom i Babukom. Oni su se našli u takozvanoj NDH-a, a mi na području anektiranom od Italije. Za vrijeme kapitulacije Kraljevine Italije, 1943. godine, naša mala obitelj se ponovo sastala u oslobođenoj Crikvenici. Ovamo je došao i dr Ivan Ribar**,  predsjednik AVNOJ-a. Jednom prilikom majka mu se predstavila i pitala ga da li slučajno zna nešto o dedi. Ribar joj je rekao, nimalo utješno: –Da je Stajić živ, sigurno bi bio s nama.

Nakon Oslobođenja smo doznali da je deda nastojanjem književnika Gustava Krkleca***, koji ga je dobro poznavao, spušten sa ustaškog spiska za likvidaciju. Kasnije je deda, teški plućni bolesnik, doslovno odnesen među borce za slobodu, među nas partizane. No to su već neke druge priče.

(kraj)

Rastko Švalba

Napomene autora:

*Veljko Petrović, 1884-1967, poznati srpski književnik, rođen u Somboru, pitomac prvog srpskog koledža, zavoda Save Tekelije, čuvenog Tekelijanuma. Kasnije, učesnik Prvog svetskog rata, posle prelaska Albanije, član presbiora u Ženevi, zatim radio u Ministarstvu prosvete, uređivao časopise i bavio se književnim radom. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti, predsednik Matice srpske, Srpske književne zadruge, a bio i dugogodišnji upravnik Narodnog muzeja u Beogradu.

**Dr Ivan Ribar, 1881 – 1968, istaknuti hrvatski i jugoslavenski političar. Pristaša ujedinjenja i stvaranja Jugoslavije 1918 godine, član je Narodnog vijeća u Zagrebu. Za vrijeme diktature kralja Aleksandra, kao advokat branio je komuniste na sudskim procesima. 1941 godine angažirao se u Narodnooslobodilačkom pokretu, pa pristupa borcima protiv okupatora. 1942 godine priprema sazivanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, pa je na njegovom Prvom zasjedanju izabran za predsjednika. U Narodnooslobodilačkoj borbi izgubio je oba sina – Juricu i Ivu Lolu Ribare i suprugu Tonicu. Nakon oslobođenja, od 1945 do 1953 godine, predsjednik je predsjedništva Narodne skupštine FNRJ.

***Gustav Krklec, 1899 – 1977, poznati hrvatski književnik. Pred Drugi svjetski rat je živio u Beogradu, a nakon bombardiranja grada preselio se u Zemun, koji je potpao pod tzv. NDH. Tu je mobiliziran u domobranstvo, pa je kao časnik poslan u Sremske Karlovce. Igrom slučaja susreo se s ustašom koji je imao spisak Karlovčana određenih za ubijanje, pa je ovom rekao da sa spiska briše Stajića, jer da će taj stari uskoro umrijeti, ako već i nije umro.

sremski karlovci, detalj sa kuce dimitrija anastasijevica sabova

Detalj iz Sremskih Karlovaca, autor fotografije Tatjana Teofilović

 

Čitajte još<< Rastko Švalba: Dečje igre u dedinom dvorištu

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *