Šetnja po Šekspirovoj Italiji

Verona, Julija

Julijin balkon, Verona, foto Kit1578

 

VERONA

„U lepom gradu Veroni, gde ova
Radnja se zbiva…” – Romeo i Julija, Prolog

Ne znamo da li su Romeo i Julija stvarno postojali, mada je davno pre Šekspira veliki italijanski pesnik Dante pominjao dve posvađane porodice koje su se zvale Monteki (Montecchi) i Kapuleti (Cappeletti). Sam Šekspir je za svoju poznatu tragediju uzeo kao osnovu priču Matea Bandela koja je nastala negde 1550, a koja je opet nastala prema legendi koja se prenosila usmeno. Ipak, kada se radi o ljubavi, naročito sa nesrećnim krajem, nije na kraju ni važno da li je zaista postojala ili je izmišljena. U Veroni, lepom italijanskom gradu u kome se odvija ova legendarna ljubav, mnogo toga podseća na Romea i Juliju. Čuveni balkon sa koga je Julija čula ljubavne reči od svog dragog, blizu je glavnog šetališta, i privlači na hiljade turista svake godine, iako je poznato da je taj balkon dodat staroj zgradi 1936. godine. Preduzimljivi građani Verone su ispod balkona, u dvorištu kuće, postavili Julijin kip a na zidu kuće stoje i Šekspirovi stihovi. Sve u Veroni ima pomalo ukus ljubavne čarolije, pa je ovo mesto u Veroni proglašeno za jedno od najromantičnijih na svetu. Da čarolija bude kompletna, lansirana je i priča da bi devojke trebalo da dodirnu Julijinu desnu ruku, a mladići desnu dojku i da pomisle ljubavnu želju koja će se, naravno, ostvariti. Ukoliko dvoje mladih istovremeno dodirnu Juliju, veruje se da će zauvek ostati zajedno.

Ponte Pietra

Ponte Pietra, Verona, foto Wikipedia,

Pored Julijine kuće, kao i Julijinog groba (odnosno mesta gde Julija umire u komadu Viljema Šekspira) u manastiru iz 13. veka, koji takođe opsedaju turisti i ljubitelji Šekspirovog dela, Verona je prepuna lepih starih crkava raznih stilova, ima ih preko pedeset. Pored njih i starih građevina koje sve govore o burnoj istoriji ovog lepog grada, tu je, na glavnom trgu, i čuvena Vespazijanova Arena, rimski teatar sagrađen u 1. veku koji je po veličini treći amfiteatar u Italiji. Arena je danas najpoznatija po operskim i pozorišnim predstavama koje okupljaju najbolje operske umetnike sveta i tokom godina postale su veoma prestižni događaji.

Verona je po broju antičkih građevina na drugom mestu u Italiji, odmah posle Rima. Ako se Veronom prošetamo koristeći Šekspirova dela umesto vodiča, svakako bismo morali da posetimo stari kameni most, takođe iz 1. veka, Ponte Pjetra na reci Adiđe (koji se pominje u delu Dva viteza iz Verone).

Za Julija Cezara Verona je bila omiljeno mesto za odmor, a mnogo kasnije, često su u nju dolazili Gete, Stendal, Dikens… Danas Veronu poseti više od tri miliona turista godišnje. Šetajući među brojnim renesansnim, baroknim, antičkim, klasičnim i drugim građevinama, razgledajući grad sa Stare tvrđave ili sa nekog od mostova, svakako se moramo setiti još nekoliko Šekspirovih reči navedenih u delu Romeo i Julija: „Van zidina Verone svet ne postoji, nego čistilište, pakao, muke…”

Most Rijalto, Venecija, foto Eliska Nikodemova

Most Rijalto, Venecija foto Eliska Nikodemova

VENECIJA

„Šta ima novo na Rialtu?” – Mletački trgovac, I čin, scena III

Mnogo se vodi rasprava o tome da li je Šekspir ikada posetio Italiju. Neki od njegovih komada smeštenih u Italiju pokazuju Šekspirovo odlično poznavanje nekih gradova, a sa druge strane, neki istraživači tvrde da je sve to veliki pisac mogao da sazna i od trgovaca koji su dolazili iz Italije u Englesku. U vreme kraljice Elizabete I nisu postojale političke veze između Venecije i Engleske, ali sa druge strane, u životu Viljema Šekspira biografi ni do današnjih dana ne mogu da identifikuju gde je pisac proveo godine između 1585. i 1592. što možda ukazuje na to da je u to vreme bio u Italiji. Bilo kako bilo, dva velika Šekspirova dela smeštena su u Veneciju – Mletački trgovac i Otelo.

Jedno je sigurno, Venecija, Serenisima, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nazvana je nevestom mora, kraljicom Jadrana, a postala je simbol gradova na vodi. Njena lepota svakako proističe iz neobične arhitekture, položaja, neobičnog spoja vode i kamena, predivnih palata koje zapljuskuje voda venecijanskih kanala… Vekovima je Venecija inspirisala umetnike, Bajron je opevao njene mostove, Čajkovski je obožavao, Tomas Man je napisao Smrt u Veneciji, koju su takođe u njoj našli i mnogi drugi – Kazanova, Vagner, Kits… Ako je Šekspir ikada došao u Veneciju, svakako je vreme provodio lutajući ulicama, proučavajući trgovački svet koji je tu boravio, prelazio je preko mostova koji su i danas prepoznatljiva slika ovog grada.

Trg svetog marka, venecija

Trg svetog Marka, Venecija

U „Mletačkom trgovcu” nekoliko puta se pominje Most Rijalto, koji je i danas jedna od najprepoznatljivijih slika Venecije i koji je najstariji od četiri mosta koji premošćuju Kanal grande. Most je završen 1591. godine, nekako baš u vreme onih godina za koje se ne zna kako ih je Viljem Šekspir proveo. A možda je pisac upravo u „Mletačkom trgovcu” dao posebnu šifrovanu poruku o svojim „italijanskim godinama” time što je čak tri puta ponovio rečenicu o novostima na Rialtu.

Pored mnogih čuvenih građevina, palata i trgova u Veneciji, svakako jedna od najznačajnijih je Duždeva palata, koja je posle crkve Svetog Marka najpoznatija građevina Venecije, a u koju je Šekspir smestio rasplet u „Mletačkom trgovcu”. Pažnju miliona posetilaca Venecije svakako privlači i Sahat kula (Torre del Orologio) na Trgu svetog Marka, na kojoj se nalazi najpoznatiji sat u gradu. Dve bronzane figure na vrhu Sahat kule poznate su i kao „i mori” ili „Mavari” što je šekspiru bio ključ za „Otela”.

U Šekspirovo vreme Venecijanski geto bio je jedno od retkih mesta u Evropi gde je Jevrejima bilo dozvoljeno da se bave trgovinom. Pojam geta danas uglavnom ima negativnu konotaciju, ali u stara vremena to je bilo mesto spasa. Venecijanski geto je bio prvi na svetu i zbog toga je bio i razlog da Šekspir u svom komadu radnju smesti u Veneciji. Venecijanski geto je i danas fascinantan, jevrejska zajednica se održala, a relaksirajuća, mirna atmosfera ovog dela grada poziva na šetnju ovim istorijskim lokalitetom, sa čak pet sinagoga.

Amfiteatar na Univerzitetu u Padovi

Amfiteatar na Univerzitetu u Padovi

PADOVA

„Iz velike želje, Tranio, da vidim
lepu Padovu, kolevku veština,
Došao sam u plodnu Lombardiju
Taj lepi vrt velike Italije…” – Ukroćena goropad, I čin, Scena I

Padova

Padova, oto Ricardo André Frantz via Wikipedia

Šekspirova komedija „Ukroćena goropad” napisana negde oko 1590. godine prvi je komad koji je smešten u Italiju. Šekspir je odlučio da radnju smesti u Padovi, gradu koji se nalazi između Venecije i Verone. U Šekspirovo doba ovaj grad bio je veoma poznat u čitavoj Evropi po svom Univerzitetu, jednom od prvih u svetu, koji su pohađali između ostalih i slavni studenti – Galileo i Kazanova.

Šekspir je želeo da ovaj univerzitetski grad pretvori u mesto ljubavne i političke nekorektnosti. Osim Univerziteta, Šekspir slabo pominje druge gradske znamenitosti i da bi se grad sagledao na njegov način, dovoljno je upoznati Univerzitet, u kome na primer može da se poseti drveni amfiteatar Medicinskog fakulteta, sagrađen u srednjem veku u kome su održavani časovi anatomije. Medicinski fakultet iz Padove i danas je jedan od vodećih u struci. Univerzitetski život teče gradom u kome su svoj potpis ostavljali i veliki umetnici poput Đota, čije freske mogu da se vide u Kapeli Skrovenji, Donatela i Mantenje čije su neke freske stradale u toku bombardovanja 1945. Padova je grad u kome su kafu pili Bajron, Stendal, Balzak, a Kafe Pedroki koji je osnovan početkom XIX veka i danas služi kafu kakvu su pili poznati pisci. Između kafe i šetnje, u Padovi, kao i u svakom gradu Italije, susrešćete brojne istorijske i kulturne znamenitosti, a Šekspirova dela samo su poziv na novo otkrivanje gradova Italije.

S. Spasić

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.