Žrtvovanje hrasta – Da li je moralo tako?

Stari hrast sa Savinca, posečen jer stoji na trasi auto-puta

Stari hrast sa Savinca, posečen jer stoji na trasi auto-puta

Jutros je mnoge u Srbiji potresla vest da je tokom noći posečen hrast star 600 godina, koji se ni kriv ni dužan našao na trasi auto-puta. Posle duže polemike i očekivanja da nadležni nađu kompromisno rešenje kojim bi trasa autoputa za Južni Jadran zaobišla stari hrast na Savincu kod Gornjeg Milanovca, tokom noći, tri testere posekle su ovo drevno stablo. Sudeći po komentarima na društvenim mrežama i internet izdanjima dnevnih listova, ova sumorna vest dočekana je sa mnogo tuge i razočaranja, nekako lično.

Jedino niko od nadležnih nije lično shvatio ovaj zločin nad jednim bićem koje živi 600 godina, a koje pritom običan narod, možda pomalo praznoveran, ali ipak narod, smatra „zapisom“ koji ne bi trebalo seći jer to između ostalog donosi nesreću. Za naše pretke Stare Slovene, hrast je bio sveto drvo posvećeno bogu Perunu. Hrišćani takođe visoko cene ovo divno i moćno drvo koje ima i mnoga lekovita svojstva. I pored svega, asfaltna trasa auto-puta koja tuda mora da prođe, presudila je stablu koje je iz nehata našlo tu da poraste još pre pola milenijuma. Da li je stvarno moralo tako?

Platan na trgu u selu Antisa, na Lezbosu, foto Pavle Tišma

Platan na trgu u selu Antisa, na Lezbosu, foto Pavle Tišma

Ko god je putovao na neko od grčkih ostrva, pa se osim do plaže malo prošetao i po živopisnim selima koja se nalaze nad morem, negde u brdima, mogao je skoro sigurno u svakom selu, negde na trgu, u sredini videti i stari platan, često ograđen i oko njega par kafanskih stolova. Debela hladovina i uvek ogromno stablo mame da se ispod malo sedne, udahne vazuh i rashladi na letnjoj vrelini. Grci svoje platane čuvaju i vole, pa tako čak postoji lista istorijski najvažnijih stabala.

Jedan od grčkih platana na ostrvu Kos zove se Hipokratovo drvo, jer je po legendi Hipokrat, otac medicine, podučavao svoje sledbenike ispod ovog drveta. Iako se drvo osušilo, Grci veruju da na istom mestu raste drvo nastalo od ovog platana. Istorija ovog drveta toliko je zanimljiva da su američki naučnici nedavno od ostataka izvornog platana klonirali jedan primerak koji je već lepo porastao.

Hipokratovo drvo, ostrvo Kos, foto Steven Fruitsmaak via Wikimedia Commons

Hipokratovo drvo, ostrvo Kos, foto Steven Fruitsmaak via Wikimedia Commons

Među najstarije i najveće platane na Kritu spada i jedan impoznatni primerak na trgu u mestu Krasi a meštani tvrde da mu se koren proteže čak na 24 metra. Veruje se da je drvo tu već više od 2000 godina i bilo je svedok kulturnog i društvenog života ovog područja.

Najvećim drvetom u Evropi smatra se ogromni platan na ostrvu Evia, nazvan „Megalos Platanos“. Nalazi se u mestu Prokopi, a veruje se da je star 2500 godina.

Ima mnogo ovakvih primera koji pokazuju da je moguće sačuvati drvo koje pamti mnogo više od nas. Pre neku godinu, sedeli smo u selu Antisa u brdima Lezbosa i pijuckali najbolji uzo koji se na ostrvu pravi, ispod ogromne grane sačuvanog platana, koji četvoro ljudi ne može da obuhvati rukama. Vremena su se promenila, saobraćajna sredstva traže sve više prostora na ionako uskim grčkim seoskim ulicama, ali platan na trgu nikome ne smeta. Tu su se ljudi i njihove potrebe uskladili sa postojećim prirodnim draguljima. Niko nikome ne smeta.

Platan, Krassi, Crete

Platan u mestu Krasi na Kritu, foto: public.fotki.com

Postoje i primeri preseljavanja čitavih šuma odraslog drveća koje su ljudi u stanju da urade uz pomoć tehnologije i tehnike. Jedan od velikih primera je Nacionalna biblioteka Francuske, koja je želela da njeni korisnici iz čitaonice mogu da gledaju u drveće napolju i tako odmaraju oči i dušu. Pošto drvetu treba dosta vremena da poraste, dosetili su se da prenesu sa korenom, uz pomoć ogromnih mašina, veliko drveće iz Bulonjske šume, koje je tako godinama stajalo privezano jakim sajlama dok se koren ne privikne na novo okruženje i drvo ostane stabilno.

Kao što vidimo, rešenja postoje. Pa čak i da je drvo već počelo da se suši, trebalo ga je pustiti da svoju smrt dočeka prirodnim putem, konzervirati stablo kako bi „zapis“ ostao tu gde već vekovima stoji. Trasa auto-puta makar i napravljena na najmoderniji način, neće potrajati kao to jedno stablo. Ili ona bazilika koja je dočekala sličnu sudbinu podloge za put. Ni mi nećemo potrajati ako nastavimo ovako sebe da ponižavamo stavom da nam ništa nije sveto i ništa nije važno.

S.Spasić

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.