Predstavljamo MELODE: Teodora Milutinović

Hor Melodi (naziv potiče od grčke reči melod, melodos – pojac) sa nekolicinom prijatelja osnovala je 1991. godine Divna Ljubojević, dirigent i interpretator pravoslavne muzike.  U svom skoro tri decenije dugom delovanju, hor MELODI je sa Divnom (Divna & Melodi) održao preko 700 koncerata, širom planete Zemlje. Muzici pravoslavnog Istoka ovaj hor udahnuo je novi život. MELODI su posebni gosti Avant art magazina u temi Pravoslavna muzika. Poželeli smo da ih predstavimo i pojedinačno, jer svako od njih udenuo je deo svoje duše u jedan saživot koji se zove MELODI i dao mu posebnu notu, čineći jedinstvenu harmonijsku zajednicu. Ovom prilikom predstavljamo one članove hora koji su tokom decembra 2019. učestvovali u koncertnoj sezoni “Vitlejemska zvezda”. 

 

Teodora Milutinovic

TeodoraMilutinović, foto: Privatna arhiva

Teodora Milutinović, alt

U Melode sam došla još dok sam pohađala srednju školu, sa 18 godina. Moja majka je ikonopisac i u to vreme je sarađivala sa Viktorom, koji je još tad bio višegodišnji član ansambla. Pomenula mu je kako ima ćerku koja lepo peva i on je ponudio da dođem na probu, ali bez ikakve garancije. Viktor je rekao je da se ne nadam previše, Divna je stroga. Otišla sam nespremna. Nisam znala ko je Divna Ljubojević, niti sam imala ikakvog prethodnog kontakta sa duhovnom muzikom. Sa pevanjem sam bila počela u “Pozorištancu Puž” sa šest godina, a nastavila u školskom horu. Imala sam sjajnog nastavnika muzičkog, koji mi je bio i razredni. On je prepoznao moj talenat i insistirao na tome da i pored hora nastupam i solo i u duetima i u grupama, da idem po takmičenjima na kojima sam gotovo uvek osvajala najbolja mesta iz moje kategorije. Pevala sam izvorne, narodne pesme, one što se iz grla pevaju. Nikakve veze sa onim šta i kako sada pevam.
Nisam školovani muzičar, a volela sam da pevam. Divna tada nije imala zvanične audicije. Došla sam na probu i svi su izašli da bi Divna napravila audiciju sa mnom. Pitala me je šta sam spremila da prezentujem, a ja sam je samo zbunjeno pogledala. Nije mi uopšte palo na pamet da bi trebalo išta da spremim. Note ne znam da čitam, pa je tražila da otpevam ono šta ona odsvira na klaviru. Valjda se ta moja neposrednost i nezrelost i svidela Divni. Mogu da kažem – pred njom je stajala jedna tabula rasa. Mogla je da me oblikuje kako god je htela, što je i uradila. Zamolila me je da ostanem na toj probi do kraja i, eto, ja sam sa Melodima 13 godina.

Divna i Melodi u Hong Kongu,foto: Privatna arhiva hora Melodi

Šta su za Vas Melodi?

Melodi su za mene beg iz svakodnevnice i realnosti, i beg u apsolutnu i lepšu svakodnevnicu i realnost. Posle toliko godina, to je sastavni deo života i poprilično poboljšava kvalitet života. Oni su prijatelji, i više od prijatelja. Uz Melode sam rasla, sazrevala, učila. Bila sam dete kad sam im se pridružila, a sad sam ispunjena žena. Sa osamnaest godina ni sam ne znaš šta ćeš sa sobom,  ispituješ i sebe i sve oko sebe. Bilo mi je prosto neverovatno da su me ozbiljni i odrasli ljudi, koji ispisuju istoriju, oberučke prihvatili i to kao jednog od njih. Čudna je to emocija, miks uzbuđenja, sreće, ljubavi. Očekuješ neočekivano, a dobiješ mnogo i transcedentno. Čast je i zadovoljstvo biti deo ovog ansambla.

Divna i Melodi posle nastupa – Makao, 2013. Foto: Viktor Čedomirov Ljujić

Da li se Vaši prijatelji interesuju za duhovnu muziku kada čuju da ste u Melodima?

Ne znam kako bih ovo formurisala, a da ne zvuci traljavo. Kako odrastaš, tako učis i shvataš ko si ti i ko su ti prijatelji. Potrebno je vreme da se to iskristališe. Činjenica da sam počela da pevam u crkvi, i to u tinejdžersko vreme, nije baš bila prihvaćena u društvu u kom sam odrastala. Štaviše, susretala sam se i sa podrugljivim komentarima. Verujem da je to bila čista nezrelost i nepoznanica, a šta ne poznaješ, toga se plašiš i misliš da te ugrožava. Sreća te me to nije doticalo, niti je išta moglo da utiče na moje odluke. Mnogima je bilo teško da shvate to što bih ja subotom uveče sa izlaska odlazila ranije kući, da bih u nedelju ujutru ustala i otišla na liturgiju. To se prosto nije uklapalo u profil tinejdžera, a ja se ionako nikad nisam uklapala ni u jedan kalup. Sada, ti isti, sad i oni odrasli, kad me sretnu, iznenađuju se, oduševljavaju i čestitaju mi.
Ljudi iz mog bliskog okruženja nisu ranije slušali duhovnu muziku, niti išli u crkvu. Danas su svi upoznati sa Divnom i Melodima i verni su nasi slušaoci i poštovaoci.
Često me pitaju kako je bilo na koncertu, da li imam tremu. Meni je svaki nastup normalna pojava i na svakom nastupu, ma gde bio, osećam se podjednako srećno, opušteno i ispunjeno. Ne zbog toga što sam nebrojeno puta izlazila na binu, već zbog ljudi sa kojima pevam, naroda koji je došao zbog nas i zbog molitvi koje nas okružuju. Zar to nije i težnja svih nas – da doživimo duhovni mir i sklad? Verujem da su mi Melodi dosta u tome pomogli.

Koliko je teško uskladiti ostale obveze sa probama hora i nastupima?

Moram da priznam da nije lako, ali je to sve stvar prvenstveno dobre volje, a onda i dobre organizacije i podrške najbližih. Kada se to sve poklopi, onda ide glatko.

Divna Ljubojevic i Melodi u Makau

Divna i Melodi u Makau, 2013. Foto: Arhiva Hora Melodi

Najomiljenije putovanje, najzanimljiviji detalji?

Svako putovanje, pa i ono na par desetina kilometara od Beograda, sa Melodima je avantura, ali ipak moram da izdvojim ono najdalje. Najomiljenije putovanje mi je, svakako, egzotično putovanje u Hong Kong i Makao i nezaboravan detalj razvijene srpske zastave tokom celog koncerta, i razgovora sa publikom posle nastupa. Nikada ranije nismo imali koncept direktnog razgovora sa publikom, direktno sa bine posle koncerta. Zbunjena tom situacijom, oduševljena i iznenađena brojem pitanja, moj tečni engleski me pomalo izdavao, i to je na kraju izgledalo kao simpatično i pomalo nespretno ćaskanje poznanika sa uzajamnim uzbuđenjem. Divna je dugo posle sedela i delila autograme. Zanimljivo, jer je drugačije od svega na šta smo navikli, toliko daleko od kuće, a opet smo prihvaćeni sa identičnim entuzijazmom i emocijama, sa kojima se susrećemo gotovo svakodnevno u našoj okolini. To je zapravo ono što je Divnina i naša misija – širenje pravoslavlja i ljubavi, i veliki je poklon osetiti da postoje povratne emocije.

Kako je raditi sa Divnom?

Sa Divnom je lako raditi ako ispunjavaš njena očekivanja, razumeš ono što traži od tebe i, naravno, ako pokazuješ da imaš ista interesovanja i poštovanje prema svemu što se radi na probama, nastupima i bogosluženjima.

Da li su Melodi nešto potpuno drugačije od svih horova?

Pre Meloda nisam imala prilike da budem deo nekog drugog profesionalnog hora. Melode ni ne vidim kao tipičan hor. Ne vidim nas ni kao hor. Vidim nas kao skupinu različitih ljudi povezanih istom pasijom i ljubavlju, koja, zahvaljujući Divni, uspeva da preživljava sve potekoće, da traje, propoveda pravoslavlje i ljubav. Svi smo mi talentovani i imamo sluha,  znamo da pevamo. Mi jesmo Melodi, ali srž Meloda je Divna i bez Divne, očigledno, ne bi ni bilo Meloda.

Teodora privatno?
Po profesiji sam germanista, a inače poliglota – govorim 5 stranih jezika, prevodim i podučavam decu i odrasle. Najviše i volim da radim sa decom. Inače sam i majstor origamija, bila sam sa 6-7 godina zvanično najmlađi instruktor origamija na svetu, čak sam imala na Studiju B i origami emisiju sa Peđolinom.
Ponosna sam majka dvoje male dece, Tamare (4) i Stevana (2), i imam predivnog supruga, čija mi bezuslovna podrška i razumevanje pomažu da lako održim balans između svih obaveza i zadovoljstava.

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.