Gordan Kičić: Beogradski šarmer sa poslovnim kodeksom
Da su dečački šarm i poslovna ozbiljnost moguće i spojive u jednoj ličnosti, dokaz je glumac i producent Gordan Kičić. Od trenutka kada je sa svega 17 godina upisao glumu i prve uloge u filmu (Do koske 1996.), Gordanu Kičiću je pošlo za rukom da glumeći u filmovima zajedno sa svojim kolegama napuni bioskopske sale (u vreme kada srpska kinematografija nije bila u zavidnom položaju). Od tada do današnjeg dana zabeležio je dvadeset osam filmskih uloga. Tokom prikazivanja serije „Lisice” na RTS-u bio je najpoželjniji neženja, ali na veliku žalost tabloida nije im davao povoda da bude glavni junak žute štampe. Sada je u srećnom braku sa Zoranom i ima petogodišnju Sofiju. Uporedo sa filmskom i TV karijerom, na veliku radost pozorišne publike, stalni je član Ateljea 212 gde ga možete gledati u ulozi Sonija u urnebesnoj komediji „Ljubavno pismo”. Serija „Jagodići” na RTS-u ponovo je doprinela velikoj popularnosti, ali povod za razgovor sa Gordanom Kičićem je njegov producentski poduhvat „Ustanička ulica” u režiji Miroslava Terzića.
Od uloge u prvom filmu „Do koske“, preko filmskih hitova „Ona voli Zvezdu“ , „Mala noćna muzika“,„Čekaj me, ja sigurno neću doći“ i mnogih drugih, kao i nebrojenih uloga u pozorištima od Zvezdara teatra, JDP i Vašeg matičnog pozorišta Ateljea 212, ostvarili ste zaista mnoštvo uspešnih uloga, gledano sa strane deluje lako, da li je bilo lako ili se to samo tako čini?
Ne znam šta da Vam kažem, da li je bilo lako ili teško, u svakom slučaju je bilo zanimljivo. Nakon prvog filma koji je snimljen sada već davne 1996. došlo je na red pozorište, ne mogu da kažem da sam odmah dobijao značajne uloge ali sam dobio šansu u Radoviću i to je za mladog glumca važno, nastala je nekakva pauza i onda me je negde posle bombardovanja 1999. pozvao Ljubiša Samardžić da glumim u filmu „Nebeska udica“ i to je bilo značajno iskustvo za mene. Sve je nekako došlo u isto vreme, uporedo sa filmskom krenula je i pozorišna karijera najpre u Zvezdara teatru sa predstavom „Buba“ Egona Savina, a onda su krenule uloge u JDP-u i Ateljeu 212, i filmovi jedan za drugim.
Nakon uspešne glumačke karijere, odlučili ste da se oprobate i kao producent.Šta je bio motiv kada ste krenuli u produciranje filma „Ustanička ulica” ?
Zaista ne bih mogao da dam jasan odgovor zašto sam pored relativno uspešne glumačke karijere odlučio da se bavim baš produkcijom, i baš u zemlji Srbiji. Moja želja da se bavim produkcijom postojala je već godinama, na žalost imao sam dva neuspešna projekta tako da sam produciranje „Ustaničke ulice” video kao izazov. Pitao sam sebe šta mene stvarno zanima i shvatio da su to društveno odgovorne teme, nešto što lomi ovaj narod, ono što je jedna od njegovih muka. Bila su podeljena mišljenja oko Specijalnog suda, da li i u kojoj meri oni dobro rade svoj posao? Kada sam odlučio da snimim ovaj film, moja ekipa (reditelj Miroslav Terzić, scenaristi Đorđe Milosavljević i Nikola Pejaković) i ja proveli smo mnogo vremena istražujući, i na našu veliku radost, ljudi iz Specijalnog suda su bili vrlo raspoloženi da nam pomognu, kako bismo dobili što realniju sliku o svemu što se dešavalo devedesetih na prostoru ex-Jugoslavije. Moram da napomenem da mnogo toga što smo tamo videli nije ušlo u film, ali je ušlo 100% emocije i energije koju smo poneli sa tog mesta. Mi se nismo bavili prošlošću, već posledicama iz današnje perspektive. Za autentičnost i snagu filma moram da zahvalim celokupnoj ekipi filma, kao i opakoj glumačkoj ekipi sa Radetom Šerbedžijom na čelu, a tu su još Uliks Fehmiju, Jelena Đokić, Petar Božović, Predrag Ejdus i još mnogo značajnih imena našeg glumišta. Lično, vrlo sam ponosan na ovaj film jer smo uspeli da napravimo ozbiljan umetnički film, koji nije napravljen sa namerom da bude komercijalan, a pogledalo ga je više od 50.000 ljudi.
Kakav je festivalski život filma?
Premijera u regionu bila je na Sarajevo film festivalu, gde smo dobili nagradu, u Sopotu smo dobili gran pri, a u Sao Paulu u konkurenciji od 360 filmova iz celog sveta naš film je uvršten u deset najboljih. Film nastavlja da živi na festivalima, sledeći je Trst, pa Geteburg, Peking… Dobili smo i nagradu za najbolji debitanski film u Kotbusu. Vest koja je za nas, takođe, vrlo značajna je da je film prodat jednom vrlo značajnom distributeru.
Godina koja je za nama za Vas lično je bila veoma dinamična, imali ste premijeru filma koji ste producirali, glumili ste u „Jagodićima ” a u svom matičnom pozorištu (Atelje 212) imali ste dramatične momente oko smene upravnika Kokana Mladenovića. Kako se sve to lično odrazilo na Vas?
Situacija u Ateljeu je bila vrlo neprijatna za sve zaposlene, zato što se taj čovek služio poluistinama i dozvolio sebi da blati celu glumačku profesiju, jedna jako ružna stvar koja se desila Ateljeu i koja nas je sve puno koštala, pre svega, koštala nas je poremećenih međuljudskih odnosa i loše energije koja je pogubna za pozorište. Kulturna javnost se uzburkala, i nakon stotinu njegovih intervjua mi nismo reagovali, jedina dobra stvar je bilo glumačko jedinstvo. Na sreću, duh Ateljea je opstao i to je najvažnije. Dobili smo novu upravnicu Ivanu Dimić i ona je dobri duh Ateljea uvek bila i veliko je zadovoljstvo što je ona novi upravnik. Seriju „Jagodići“ radim sa zadovoljstvom i uživam u njoj i čim na ulici ljudi počnu da vas zovu imenom junaka koji igrate znate da ste napravili dobru ulogu.
U novogodišnjoj predstavi „Brod plovi za Beograd” gde glumci pevaju, učestvujete i Vi, malo je poznato da sjajno pevate i imate svoj bend. Kako publika koja dođe da gleda predstavu reaguje na glumce koji pevaju, a kada Vi stignete da se bavite svojim drugim talentom, muzikom?
Već petnaest godina traje predstava i u toj predstavi gde glumci pevaju uz mnoštvo gostiju – naših prijatelja iz sveta muzike – napravimo pravu atmosferu sa publikom koja voli da sluša glumce koji pevaju, a i glumci vole da pevaju, tako da su svi srećni. A moje bavljenje muzikom za sada mora da pričeka jer nemam dovoljno vremena za svoj bend (koji zapravo čine moji prijatelji), sviramo neke obrade i svi uživamo u tome.
Kako porodica Kičić provodi vreme kada je zajedno?
Moja porodica, a pre svega moja žena Zorana, ima ogromno razumevanje za mene i moje obaveze. Sofija obožava da gleda predstave u Radoviću i Buhi, ali o njenim talentima i sklonostima još je rano govoriti, s obzirom da ima tek pet godina. Inače, mi smo jedna vrlo normalna porodica koja je najsrećnija kada je zajedno.
Tanja Petrović Miljković
Izvor fotografija: sajt Gordana Kičića





Tema broja 001: NOVO DOBA
Tema broja 002: BEOGRAD
Tema broja 003: FILM
Tema broja 004: PAVIĆ
Tema broja 005: MEDIALA
Tema broja 006: KONCEPTUALNA UMETNOST
Tema broja 007: LA BELLE EPOQUE
Tema broja 008: KRAJ LETA
Tema broja 009: POZORIŠTE
Tema broja 010: KNJIŽEVNI JUBILEJI
Tema broja 011: OPERA
Tema broja 012: Godinu dana AAM, Novogodišnji broj
Tema broja 013. FOTOGRAFIJA
Tema broja 014: IGRA
Tema broja 015: RATNI SLIKARI
Tema broja 016: ŠEKSPIR
Tema broja 017: UMETNOST ILUSTRACIJE
Tema broja 018: OLJA IVANJICKI
Tema broja 019: PRVI SVETSKI RAT
Tema broja 020: PRVI SVETSKI RAT (drugi deo)
Tema broja 021: BRANISLAV NUŠIĆ
Tema broja 022: VUK Stefanović Karadžić
Tema broja 023: In Memoriam Jovan Ćirilov
Tema broja 024: GOZBA – Artis Centar
Tema broja 025: VENECIJA
Tema broja 026: NASTASIJEVIĆI
Tema broja 027: NADEŽDA PETROVIĆ
Tema broja 028: Muzeji Srbije 10do10
Tema broja 029: ART DECO
Tema broja 030: Pavle Beljanski
Tema broja 031-032: GRČKA OSTRVA
Tema broja 033 – SEOBE
Tema broja 034-035 – BAŠTINA U OPASNOSTI
Tema broja 036 – Novogodišnji broj
Tema broja 037: SAVA ŠUMANOVIĆ
Tema broja 038: ISIDORA SEKULIĆ
Tema broja 039: KOSANČIĆEV VENAC
Tema broja 040: FULEREN (Umetnost nauke)
Tema broja 041: ARLEMM 2016
Tema broja 042: ATOS
Tema broja 043: 50. BITEF
TEMA BROJA 044: KNJIŽEVNOST I FILM
Tema broja 045-046: SKRIVENA BAŠTINA BEOGRADA
TEMA BROJA 047: KNEZ MIHAILO
Tema broja 048: LETNJE TEME
Tema broja 049: ZAOSTAVŠTINA OLJE IVANJICKI
Tema broja 050: SMRT KARAĐORĐA
Tema broja 051: NOVA 2018.
Tema broja 052: LJUBAVI UMETNIKA
Tema broja 053: MILEŠEVA
Tema broja 054: ROMANOVI -100 godina od smrti
Tema broja 055: KRAJ VELIKOG RATA
Tema broja 056: Nova 2019. godina
Tema broja 057: SVETI SAVA
Tema broja 058: PELOPONEZ
Tema broja 059: NOBEL za KNJIŽEVNOST
Tema broja 060: PRAVOSLAVNA MUZIKA
Tema broja 061: PANDEMIA
Tema broja 062: Desanka Maksimović
Tema broja 063: LETO NA DUNAVU
Tema broja 064: LOVĆEN
Tema broja 065: NOVA 2021. GODINA
Tema broja 066: DŽOJS
Tema broja 067: Krševac 650 godina
Tema broja 068: UKUSI GRČKE
Tema broja 069: Novogodišnje čarolije
Tema broja 070: PROLEĆE 2022.
Tema broja 071: LETO 2022.
Tema broja 072: DUŠKO RADOVIĆ
Tema broja 073: SVETI NIKOLA
Tema broja 074: Novogodišnji broj
Tema broja 075: DOBRILO NENADIĆ
Tema broja 076: PARIZ