Mozak na ispaši u Srbiji

1046562_55279660Narodno Pozorište i Beogradska Filharmonija zaista postoje, čak su na veoma maloj razdaljini jedno od drugog. Koliko često ih posećujete? Nedovoljno.

Ono što je tužno, a nažalost i uobičajeno, je to da kad počnem rečenicu sa : ,,Sinoć  sam u Narodnom gledala…’’ ljudi  me pogledaju dosta bledo, osuđivački, sa dozom prezira u pogledu misleći ,,A ti kao voliš da ideš u pozorište’’.  E pa volim, da li sam sada na margini vaših poznanika?

Novo vreme nosi i nove trendove. Nažalost, neke kulturne stvari se nisu najbolje snašle u najezdi noviteta pa su počele da propadaju polako i dosta sigurno. Skoro sam diskutovala s prijateljima o činjenici da kafanska pevačica u proseku zarađuje sigurno više od umetnika, na primer glumca u jednom od pozorišta u Beogradu. Pazite, i glumac i pevačica su osobe koje ljudima pružaju neki doživljaj,  odmor za mozak, samo veliku ulogu igra faktor da je glumac obično veoma obrazovan i definitivno edukovaniji od persone koja pleše po stolovima u kafani.  Sramota je ne dopustiti mozgu da oseti čari muzike uživo, orkestra koji svira po ritmu i mislima najvećih umova istorije, ili posetiti izložbe i prepustiti se sopstevom sudu i osećanju o dotičnom umetniku. Danas je ,,blam’’ posetiti kulturna dešavanja.  Ja se izvinjavam, nije li veći blam da nikad ne pokušaš da osetiš umetnost?

Krivim Vas za to. Nije niko drugi kriv za taj propust u individui, do Vas samih. Ne mogu da slušam kako neko nema želju da poseti Beogradsku Filharmoniju, ako nikada nije kročio tamo. Ok, imaš pravo na sopstveno mišljenje, ali tek onda kada ga stekneš. Ne možeš da realno sagledaš situaciju, ako je nikad nisi doživeo, ili ako nisi dozvolio da doživiš.  Međutim moram se složiti sa propustom roditelja u smislu buđenja mašte kod još male dece i željom za pozorištem, koncertima (pod ovim mislim na koncerte koji se održavaju na Kolarcu I sličnim ustanovama), raznim umetničkim radionicama u kojima se još mladim i svežim glavama usađuje svest o umetnosti. Interesovanje roditelja da oplemeni um mladog stvorenja je poslednjih godina pogotovo u velikom zaostatku. Ekonomska situacija je uzela kulturno uzdizanje pod svoje, pa nekad roditelji zarad sigurnijeg sutra ograničavaju mogućnost da dete napravi kulturni progress. Postoji i ona situacija kada dete oseti nespokoj u umetnosti. Često se taj primer može videti po muzičkim školama, da deca osete neprijatnost u jednom momentu, kada bi trebalo da daju sve više I više od sebe da bi im se trud isplatio. Deca se uplaše I uznemire na prelomnom trenutku što je prirodno, jer svako se plaši neuspeha posle truda, a neko nema dovoljno volje dad a svoj maksimum. Tada roditelji greše i iz straha od nepoznatog ispišu dete iz škole, a samo upornost i volja igraju presudnu ulogu u istrajavanju. Niko nije poludeo od umetnosti, niti mu se išta loše od iste može desiti. Do duše, postojali su ludi umetnici, ali su takvi bili i rođeni. Tako kažu.

mladiRetko sam slušala od poznanika da su ih roditelji vodali po kulturnim manifestacijama. U redu, ne kažem da bi trebalo da gledaju Šmita u Ateljeu 212 ili u Narodnom Pozorištu, ali neke predstave prilagođene uzrastu su veoma preporučljive. Bitno je shvatiti da se ljubav prema umetnosti uči, kao što se uči govor, pisanje, čitanje ili neki sport. Niko se nije rodio i znao da mu neki vid umetnosti prija. Vremenom, osoba iskristališe svoj pravac i odabere ono što mu najviše leži. Ipak nisu svi ni rođeni da stvaraju slike, zvuk ili druge stvari koje ostaju za nama, ali ipak imaju želju da iste doživlje ili da učestvuju kao posmatrači na sceni kulturnih događanja.

Sledeći na tapetu kritike su ljudi koji se kreću u našoj okolini. Čuvena poslovica glasi ,,S kim si, takav si’’, ali danas je to možda i dovedeno u pitanje. U grubim crtama tu ima istine, retko da promiskuitetna devojka i devojka koja ima cilj u životu da doktorira svoju struku imaju zajedničkih tema, ali u smislu finesa kao što je umetnost, mislim da je ova izreka prestala da važi. U mojoj okolini retko ko se ,,kulturno uzdiže’’. Iako sam uložila napor da neke ljude ubedim u vrednosti koje mogu da dožive uz pomoć umetnosti, jednostavno samo okruženje, situacija u državi, mediji koji nam prenose pogrešnu sliku ali i najbliži ljudi, čine da konkretno moji napori padnu u vodu i šalju suprotne signale individui. Smatram da je svaka umetnost vredna i na ceni, samo je pitanje kako je neko doživi. Ne postoji loša umetnost već drugačija percepcija od osobe do osobe. Ono što meni prija, ne prija nekim ljudima, kao što ono što oni smatraju dobrim u meni ne stvara takve emocije. Znate li da osobe koje studiraju, znači  oni koji imaju 19 – 23 godine, u našoj zemlji u proseku njih 5% je posetilo Narodno Pozorište, a njih 3% Filharmoniju. Poražavajući statistički pokazatelji, nasuprot onom koji kaže da se 70 % populacije koja jednom ode na predstavu, vraća da pogleda još jednu, pa još jednu, i čak 50 % onih koji se odluče da opet slušaju neki ozbiljan koncert klasične muzike.  Da ne spominjem tek kakva je situacija po celoj Srbiji… Pišem o Beogradu, jer kao najrazvijeniji kulturni centar Srbije, ne pruža dovoljno stimulansa niti dešavanja koja bi privukla pažnju, pogotovo mladom svetu. Strašno je to što smo svi obavešteni kada se razboli kuče estradne neke zvezde, jer je to medijska bomba, hit vest, senzacija, a kada nastupaju izvođači čija se imena u svetu sa poštovanjem izgovaraju, kod nas se ne nađu čak ni u rubrikama za kulturu, jer za to retko ko da brine. Mediji su se uvek vodili senzacijama, njih bi najmanje možda trebalo okriviti, ali ipak su mi na tapetu  iz razloga što do ljudi veoma slabo dolaze  informacije koje su vrednije.  Meni je lično žao što nema više ljudi koji bi budili svest u narodu i koji bi davali deo sebe zarad oplemenjivanja više umova. Ja se vodim filozofijom – ,, Kulturno zatupljen narod je i glup narod. Glup narod ništa dobro ne može doneti’’. Mislim da je pouka ovoga dosta jasna, pružite šansu nečemu ozbiljnijem od onih nedotupavnih emisija ko je koga prevario, ko se kako našminkao… Pustite Vaš um da sam rezonuje, da oseti čari drugačijeg tempa života.

Dajte mogućnost mozgu da se razvija, dok još nije kasno…

Sonja Kukić

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.