Divac u Operi: Željko Lučić
To mu dođe kao u onoj pesmi: Napiši jednu ljubavnu! U novom broju AAM glavna tema je opera i urednica mi nežno šapuće na uvce da očekuje tekst od mene. Jer, podrazumeva se da ću ja, koja za muža imam operskog pevača i kojoj ćerka radi u Operi nešto napisati. Džaba se branim. Tako već 30 godina…
Sećam se da su mi, kada sam dolazila na koncerte i predstave budućeg muža, iskali mišljenje o pevanju, tonalitetu, glasu, vibratu, impostaciji, orkestru, režiji. Kakvo mišljenje, sećam se da sam se, nesretnica, na onom balkonu na Kolarcu samo preznajala kad me on pogleda sa scene. Sve mislim, nisam dobro ispeglala košulju ili sam zaboravila leptir mašnu… Ja sam osoba koja nema sluha! Em je sama ta činjenica tragična za tu pevačku bratiju, em ne prestaju da pitaju. Ništa njima nije jasno. Sećam se da je ovaj moj bas na početku našeg druženja tražio da pevam nešto. Kažem nemam sluha, ali jok, on traži da ponovim ton koji on peva. Krenem da zaurlavam. A njemu nije jasno zašto ne ponovim. Kažem lepo ne mogu. A on pita zašto ne mogu. Nije njemu jasno zašto neko ne može da ponovi ono što čuje. I naravno nije prošlo olako. Posle, kad je shvatio da će doći da toga da imamo sitnu dečicu, jako se uplašio da će mu deca imati sluh na majku. Na svu sreću, tu su na tatu! Hvala na pitanju.
Tako da mi ništa nije vredelo što sam urednici rekla da opera nije moj teren. I evo, smislila sam, sluha nemam ali ljudi su moja „uža specijalnost”. Hoću da vam pričam u jednom divcu u operi. Jerbo, ako su ženske primadone dive, onda mu muško dođe divac ili?
Sećam se kad je prvi put došao kod nas da polaže audiciju u Kelnu, Diseldorfu i Frankfurtu. Veliki čovek sa još većim osmehom. Spontan i glasan, a opet sramežljiv i fin.

Željko Lučić u naslovnoj ulozi u operi Rigoleto, Đuzepe Verdi, Metropoliten opera, Njujork, foto: Nick Heavican, Metropolitan Opera
Primiše ga u Operu u Frankfurtu. Posle postade bariton svetskog glasa. Pa je osvojio Metropoliten, Skalu, Kovent garden, Pariz, Beč… Ali on nikada nije prestao da se posle tih putešestvija po belom svetu javlja telefonom i kaže: „Evo me stigao sam, bilo je dobro.”
Sad je već legenda da je Željko Lučić, svetska operska zvezda, nekada bio otpravnik vozova. To se čak dobro uklapa u čuveno ostvarivanje snova i mediji vole tu priču. Ali, kad smo već kod te potvrde, da je sve moguće i jednostavno, samo ako znate i umete, pogotovo kad je umetnost u pitanju, uvek se setim sa kojom nežnošću je Željko posle jednog nastupa na nekoj blještavoj svetskoj operskoj sceni, koji mu je doneo sjajne kritike, veliki uspeh, slavu i sve ono što sleduje, pričao kako ga je „njegov ćale, mašinovođa, vodio ponekad sa sobom na put.“ I kako je u neko doba lopatom na užareni ugalj stavljao belu, „onu što drhturi”, slaninu. „I onda se taj veliki komad sapunjare pretvarao u „veliki čvarak“. E, taj miris u duši, sećanju a bogami i karakteru, Željko ne zaboravlja i ne želi da sakrije.
Ne jednom sam ga slušala kako lako prelazi preko hvalospeva operskih stručnjaka, kako mu lako padaju zahtevi reditelja koji stvaraju „kongenijalnu predstavu”, kako često zaobilazi pompezne luksuzne prijeme posle premijera, kako ostaje ravnodušan naspram prenemaganja slatkorečivih umetnika. I kako jednostavno i tiho prima hvalospeve operskih bogova i oduševljenih kritičara. Ali, zato nikada nisam doživela da napravi pogrešan korak kada su ljudi u pitanju.
Pre nekoliko godina imao je koncert na Kolarcu i predstavu u Narodnom pozorištu u Beogradu. Već je uveliko zaposeo tron jednog od najboljih svetskih baritona. Zove telefonom i pita da li bi bi naše ćerke koje su studirale u Beogradu htele da dođu da ga slušaju. Dakle, da li bi htele da dođu da ga čuju! Moj muž kaže da, sumnjajući da će se dve tinejdžerke usuditi da kažu bilo šta protiv. Dobro, kaže Željko, ja ću da im dam karte, one su moji gosti. Dobro, kaže moj muž, gde da ti se jave. Ma jok, javiće se on njima. Uze operski divac telefone i zaista, dok je u Beogradu trajala velika pometnja oko nabavki karata za ta dva spektakularna nastupa, on je se javio devojkama i rekao da ih karte čekaju na blagajni Narodnog pozorišta. Ali ne lezi vraže, kad su njih dve došle na predstavu, karata nema. Okrenu ga telefonom, on se pred samu predstavu uredno na isti javi, potvrdi da su karte ostavljene, kaže da zna koja su mesta njihova i sredi da njih dve na ta mesta i sednu.
Pre dve godine je gostovao u Rigoletu u Operi u Kelnu, u naslovnoj ulozi. Opet je on ostavio karte. Posle spuštanja zavese prvi put sam doživela da publika u hipu skače sa stolica i aplauz ne prestaje dugo, dugo, dugo, dok vam šake i ruke ne utrnu… Klanja se divac i pogledom traži nešto. Vidim da gleda u našem pravcu, pa ponesena oduševljenjem oko sebe (i u sebi) mahnem. Istog časa odmahuje svetski bariton Željko Lučić, ne skrivajući radost što prisustvujemo njegovom uspehu. Da li treba da dodam da je posle u garderobi, pred kojom su metanisali bezbrojni ljubitelji opere, pitao: „A, kako je bilo?”.
Da li je ovo bila priča o operi, o operskim divama? Bez obzira na moj nedostatk sluha.
Željka Bašić-Savić







Tema broja 001: NOVO DOBA
Tema broja 002: BEOGRAD
Tema broja 003: FILM
Tema broja 004: PAVIĆ
Tema broja 005: MEDIALA
Tema broja 006: KONCEPTUALNA UMETNOST
Tema broja 007: LA BELLE EPOQUE
Tema broja 008: KRAJ LETA
Tema broja 009: POZORIŠTE
Tema broja 010: KNJIŽEVNI JUBILEJI
Tema broja 011: OPERA
Tema broja 012: Godinu dana AAM, Novogodišnji broj
Tema broja 013. FOTOGRAFIJA
Tema broja 014: IGRA
Tema broja 015: RATNI SLIKARI
Tema broja 016: ŠEKSPIR
Tema broja 017: UMETNOST ILUSTRACIJE
Tema broja 018: OLJA IVANJICKI
Tema broja 019: PRVI SVETSKI RAT
Tema broja 020: PRVI SVETSKI RAT (drugi deo)
Tema broja 021: BRANISLAV NUŠIĆ
Tema broja 022: VUK Stefanović Karadžić
Tema broja 023: In Memoriam Jovan Ćirilov
Tema broja 024: GOZBA – Artis Centar
Tema broja 025: VENECIJA
Tema broja 026: NASTASIJEVIĆI
Tema broja 027: NADEŽDA PETROVIĆ
Tema broja 028: Muzeji Srbije 10do10
Tema broja 029: ART DECO
Tema broja 030: Pavle Beljanski
Tema broja 031-032: GRČKA OSTRVA
Tema broja 033 – SEOBE
Tema broja 034-035 – BAŠTINA U OPASNOSTI
Tema broja 036 – Novogodišnji broj
Tema broja 037: SAVA ŠUMANOVIĆ
Tema broja 038: ISIDORA SEKULIĆ
Tema broja 039: KOSANČIĆEV VENAC
Tema broja 040: FULEREN (Umetnost nauke)
Tema broja 041: ARLEMM 2016
Tema broja 042: ATOS
Tema broja 043: 50. BITEF
TEMA BROJA 044: KNJIŽEVNOST I FILM
Tema broja 045-046: SKRIVENA BAŠTINA BEOGRADA
TEMA BROJA 047: KNEZ MIHAILO
Tema broja 048: LETNJE TEME
Tema broja 049: ZAOSTAVŠTINA OLJE IVANJICKI
Tema broja 050: SMRT KARAĐORĐA
Tema broja 051: NOVA 2018.
Tema broja 052: LJUBAVI UMETNIKA
Tema broja 053: MILEŠEVA
Tema broja 054: ROMANOVI -100 godina od smrti
Tema broja 055: KRAJ VELIKOG RATA
Tema broja 056: Nova 2019. godina
Tema broja 057: SVETI SAVA
Tema broja 058: PELOPONEZ
Tema broja 059: NOBEL za KNJIŽEVNOST
Tema broja 060: PRAVOSLAVNA MUZIKA
Tema broja 061: PANDEMIA
Tema broja 062: Desanka Maksimović
Tema broja 063: LETO NA DUNAVU
Tema broja 064: LOVĆEN
Tema broja 065: NOVA 2021. GODINA
Tema broja 066: DŽOJS
Tema broja 067: Krševac 650 godina
Tema broja 068: UKUSI GRČKE
Tema broja 069: Novogodišnje čarolije
Tema broja 070: PROLEĆE 2022.
Tema broja 071: LETO 2022.
Tema broja 072: DUŠKO RADOVIĆ
Tema broja 073: SVETI NIKOLA
Tema broja 074: Novogodišnji broj
Tema broja 075: DOBRILO NENADIĆ
Tema broja 076: PARIZ