Legat braće Nastasijević

Muzej rudničko-takovskog kraja - LEGAT NASTASIJEVIĆA, Gornji Milanovac, foto: Muzej RTK, GM

Muzej rudničko-takovskog kraja – LEGAT NASTASIJEVIĆA, Gornji Milanovac, foto: Muzej RTK, GM

Da legati u Srbiji nisu uvek prepušteni zaboravu i propadanju, svedoči baština Muzeja rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu. Tri legata koje čuva ovaj muzej – Legat braće Nastasijević, Legat Božidara Bože Prodanovića i Legat porodice Lazić – smešteni su u zgradu zavičajnog muzeja koji je otvoren 1987. godine u porodičnoj kući trgovca Ivana Brkovića. Kuća je podignuta 1937. godine a posle Drugog svetskog rata prešla je u vlasništvo Opštine Gornji Milanovac. Za potrebe Galerije Kulturnog centra adaptirana je 1977. godine, dok je potkrovlje preuređeno 1988, čime je Muzej dobio izložbeni prostor od 238m2 u dva nivoa. Odlukom milanovačke opštine, 1994. godine otvoren je muzej zavičajnog tipa nazvan Muzej Gornjeg Milanovca, koji od 1995. godine nosi današnji naziv – Muzej rudničko-takovskog kraja.

Legat braće Nastasijević u Gornjem Milanovcu - porodične fotografije, foto © P. Tišma

Legat braće Nastasijević u Gornjem Milanovcu – porodične fotografije, foto © P. Tišma

Otmeni Legat braće Nastasijević, u prizemlju Brkovića kuće, na najlepši način predstavlja građanski dom s početka 20. veka. Porodične fotografije, portreti, nameštaj, pažljivo čuvana biblioteka, muzički instrumenti, približavaju nam ovu gospodsku i obrazovanu porodicu, koja je ostavila neizbrisiv trag u srpskoj kulturi i ratnoj istoriji srpskog naroda.

Koren porodičnog stabla Nastasijevića seže do Pirota i Ohrida, do Lazara Prizrenca, kujundžije, koji je bi zapovednik jedne Karađorđeve čete i poginuo u opsadi Beograd 1806. godine. Njegov sin, Tasa Lazarević, zograf, rezbar i građevinar, živeo je u Ohridu, a proleća i leta provodio je u Miloševoj Srbiji, gde je nalazio građevinske poslove. Braća njegove žene Mihaile – Nastas i Spasoje Đorđević živeli su u selu Brusnica (u vreme pre osnivanja Gornjeg Milanovca). Tasa Lazarević učestvovao je u Mađarskoj buni 1848. godine u četama vojvode Stevana Knićanina, gde je i poginuo. Posle njegove smrti, Mihaila je sa decom došla kod braće u Brusnicu.

Deo stalne postavke u Legatu braće Nastasijević, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac, foto foto © P. Tišma

Deo stalne postavke u Legatu braće Nastasijević, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac,  foto © P. Tišma

Nastas i Spasoje Đorđević uzeli su svoje sestriće Nikolu, Jovana i Lazara na školovanje. Nastas Đorđević, već istaknuti i bogati protomajstor u Miloševoj Srbiji, gradio je crkve i druge objekte širom tadašnje mlade srpske države, mada je tek za nekoliko objekata ostao pisani trag o majstoru. Zna se da je zidao crkvu u Gornjem Milanovcu i stari konak u Studenici, da je obnovio crkvu u Vraćevšnici (zadužbinu velikog čelnika Radiča Postupoviča) i crkvu Svetog Save u selu Savincu, zadužbinu kneza Miloša.

Živorad Nastasijević, Moja rodna kuća, 1956, ulje na platnu

Živorad Nastasijević, Moja rodna kuća, 1956, ulje na platnu – slikano po sećanju, jer je kuća stradala 1941, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Nastas Đorđević, veoma uvažena ličnost u Šumadiji, bio je ozbiljan i dostojanstven čovek. Nosio je građansko odelo, uvek jahao konja. Svog sestrića Nikolu obučio je svom zanatu, pa ga je i usvojio. Tako je ova porodica ponela prezime Nastasijević.

Sa majčine strane, preci braće Nastasijević dolaze od stare porodice Jovanović, iz sela Klatičeva. Iz braka Milice i Nikole rođeni su Živorad, slikar, Momčilo, pesnik, Svetomir, kompozitor, Slavomir, književnik, Natalija, Darinka i Slavka. Svi su rođeni u Gornjem Milanovcu u porodičnoj kući u ulici Tanaska Rajića 7, koja je srušena u Drugom svetskom ratu. Nastasijevići su u Gornjem Milanovcu živeli do 1920. godine, a onda su prešli u Beograd. I danas postoji kuća u Ulici kraljice Marije 55 (nekadašnja Ratarska 133) u kojoj je stvoren jedan od salona beogradske intelektualne elite.

POrtret sestre Slavke, Nastasijevic

Živorad Nastasijević, Portret sestre Slavke, 1920, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

NAstasijevic, portret sestre Darinke

Živorad Nastasijević, Portret sestre Darinke, 1952, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Uz talentovanu braću Nastasijević uvek su bile i njihove sestre. Natalija, po vokaciji filozof, bila je omiljena i poštovana u krugu beogradskih pisaca i slikara, o čemu svedoči bogata prepiska koju je vodila. Njenu ranu smrt 1923. godine Momčilo, koji je posebno bio blizak sa njom, teško je podneo. Darinka je bila istoričar, a Slavka, koja je do smrti brinula o porodičnoj zaostavštini, profesor matematike i fizike u Četvrtoj beogradskoj gimnaziji. Posle Slavkine smrti 1982, o porodičnom nasleđu brine brat Slavomir i njegova porodica. Po njihovoj želji, zaostavština Nastasijevića, dragoceni trag o vremenu i stvaralaštvu četiri brata, ostavljena je gradu Gornjem Milanovcu, 1983. godine, a osnivanjem Zavičajnog muzeja 1987. javnosti je i zvanično predstavljen ovaj Legat.

Portret sestre Natalije, Nastasijevic

Živorad Nastasijević, Portret sestre Natalije, 1911, ulje na platnu, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

U Legatu braće Nastasijević kustos nam pokazuje rukopis Momčilov, sačuvane sveske, notne zapise Svetomirove, romane Slavomirove. Na zidovima vidimo Živoradove porodične portrete. U Legatu su klavir, frula, flauta, čelo. Tu je Momčilova pisaća mašina, tu je stari radio, lula i tabakera. Pijanino ukrašen bistom Momčila Nastasijevića, rad Ilije Kolarovića. Sve izgleda kao živo, kao u vremenu zaleđeno. Za trenutak nam se učinilo da prisustvujemo nekom od brojnih okupljanja “kod Nastasijevića” – kao da vidimo Crnjanskog, Isidoru Sekulić, Rastka Petrovića, Vinavera, Dušana Matića, Drainca… Ceo nekadašnji Beograd. Tu je čak i Gavrilo Princip, sa kojim su Momčilo i Živorad drugovali u Beogradu, tokom školovanja. Pisma Gavrilovih i fotografija nema, jer su ih brižne sestre Nastasijevića, iz predostrožnosti, odmah posle atentata u Sarajevu uništile. I dobro su učinile, jer je kuća mladih umetnika u Milanovcu bila među prvim pretresenim kada su Austrijanci stigli u ovaj kraj Srbije.

Salon porodice Nastasijević u Beogradu, 1925. godine, foto: Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Salon porodice Nastasijević u Beogradu, 1925. godine, foto: Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac

Živ je i lepo uređen prostor Legata, iako odavno nema nikoga ko bi zasvirao na fruli ili klaviru. On čuva uspomenu ne samo na jednu stvaralačku porodicu Srbije već i na čitav period međuratne srpske umetnosti i književnosti. Za istraživače dela Nastasijevića ovaj Legat je veliki i značajan izvor u kome će pronaći mnogo podataka, a za ostale posetioce ovo je jedno lepo, tiho i mirno mesto koje nas kao vremeplov vraća u prošlost i čuva nasleđe ove porodice za budućnost.

Suzana Spasić

Zahvaljujemo Muzeju rudničko-takovskog kraja na ustupljenom materijalu.

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

3 Responses to Legat braće Nastasijević

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.