Svet magične stvarnosti Cvetka Lainovića

Krajem 2016. godine u Galeriji RTS-a otvorena je veoma raznolika i sveobuhvatna izložba radova Cvetka Lainovića. Izložba traje do 10. februara .

O umetnosti Cvetka Lainovića piše Zdravko Vučinić, autor izložbe.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Trebalo bi dosta prostora da se iznesu, makar važniji podaci, koji se tiču slikarstva Cvetka Lainovića. O njegovom delu su ispisani brojni tekstovi iz pera novinara, književnika i pesnika, likovnih kritičara, istoričara umetnosti pa i samih slikara.

S obzirom na to da je u pitanju respektna, koliko zanimljiva slikarska pojava, on je davao povoda za raznolika tumačenja. Ipak, Lainović je donekle ostajao po strani jer, nije  bilo lako proniknuti u sve aspekte njegovog delanja u tajnovite stvaralačke prostore, do kojih je dopirao. Ovo je pokušaj da se njegovom slikarstvu više približimo  i, koliko je moguće, bolje osvetlimo njegove raspone.

Opusu Cvetka Lainovića treba pristupiti od samih početaka. Ako se uputimo njima, onda se može nazreti tok budućeg delanja ali i izvor kasnijih postignuća. Tada su krenule da se ocrtavaju primarne odrednice, koje  će se razvijati i vremenom pretvarati u sublimiran vizuelni ishod.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Njegovo delo, stoga, potrebuje istraživačku pažnju, još više, iziskuje dijalog i kreativno učešće. Jer, treba imati na umu da, iščitavanje njegovog postignuća, prožima osobno, umetniku svojstveno, promišljanje sveta i sveta slike.

.  .  .         

Opus Cvetka Lainovića se može podeliti na nekoliko ključnih segmenata, koji referišu njegovo slikarstvo u celini.

Najpre, pominjem   rana dela u kojima je oblike naglašavao tokovima grubih površina i poteza. Iz njih se pomaljaju glave, po neka mrtva priroda, vaza sa cvećem ili  drugi, tome slični motivi.

Lainović je menjao kontekst slike. Oko 1972. je počeo da razlama mase i urušava formu. U naumu da ovlada kompaktnom površinom, oblike je razgrađivao i nanovo spajao u jedinstven vizuelni sklad. Pojedine segmente je ograđivao  grubo nanetim, izlomljenim linijama, koje su postajale nosilac ideje, zapravo,  preuzimale su funkciju izraza. One su bile nejednakih vrednosti. Bile su isprekidane, grube, spontane, neki put, naizgled nespretne, ipak, sve su se više nametale i postajale dominatna  pojava u odnosu na ostale činioce dela.

Sliku je, nadalje, svodio na dva plana. Njih je dopunjavao bojažljivim uvođenjem treće vrednosti, koja se očitavala kroz tokove neosetnih nanošenja bojenih komponenti. 

Lainović je tamošnjim radovima krčio i, istodobno, otvarao put daljoj  modifikaciji izražajnih premisa. Dela što su sledila, pokazala su ga u pravom svetlu.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Šta se dogodilo?

On je vremenom, gubio potrebu za bojom. Možda zbog nezainteresovanosti za njena fenomenološka svojstva, koja su se  kosila sa njegovom osetljivošću  ili je u pitanju nešto drugo, teško je odgonetnuti, tek, ona je posve nestala sa platna. U tom pogledu su ostala umetnikova svedočenja o iščeznuću fiziološke percepcije boje. Tada mu se opažaj stvarnosti sveo na  ravan crno  – belih odnosa. Dali je to, za njegovo slikarstvo, bio splet srećnih okolnosti ili ne, svejedno je, ipak, ostaje uverenje, da je zarad kolorističkih datosti, počeo da  ističe dva aspekta na kojima je gradio smisao dela, koji je, pokazalo se, njegovom htenju savršeno odgovarao.

Sliku je sažimao do osnovnih naznaka. Sveo je na dva plana i dve  odrednice, krajnje suprotnih znakovnih entiteta. Prvi čini kondezovano tkivo, zgusnuto i jezgrovito. Njega je sa osobitom pažnjom gradio i nadograđivao pigmentima iste, uglavnom bele transmisije, koja se manifestovala kroz, konstantno, gotovo, beskrajno naslojavanje.

Lainović se sasvim posvetio belini platna. I to ne običnoj, beloj supstanci, već dubini njene perfekcije. Dakle, nije u pitanju puko nanošenje boje, nego proces marljivog, upornog i dugotrajnog slaganja, iz čije skale navire akumulirana energija, koja plavi površinu i prostire se celim poljem. Sve je upriličeno jednomernim nivoima, koja prekrivaju refleksije svetle beline, uzdignute do simbola.

Ipak, u tome je bilo nepredvidivih,  uglavnom suptilnih tonskih iskoraka. Oni nisu remetili mir slike, njeno metafizičko tajanstvo. Lainović je tragao po zadovoljavajućoj, aktivnoj materijalnoj datosti, preko koje je mogao da učini završni akord.

U skladu sa tim, sledeći korak je bio uperen paranju površine i to potezom/potezima  prividne lakoće. Osnovu je presecao nazgled, neobaveznim, virtuoznim crtačkim intervencijama. Linijom je zatvarao ili delio pojedina polja. Opisivao je oblike. Datost bele površine, naseljavao je svetom jednodimenzionalnih, retko kad trodimenzionalnih odličja. Opisivao ih je elementarnim podacima, bez suvišnog, koje bi pomutilo svet promišljene jednostavnosti i utisak koherentne celine.  

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Jednomerna osnova i sazvučje linearne sheme, izbili su u prvi plan. Pripalo im je dominantno mesto. Nametnuli su se u potpunoj saglasnosti. U tom fenomenološkom rasponu se, među njima, počela da odvija svekolika drama slikarske predstave. Njihov odnos se menjao, međutim, mahom se  svodio na krajnje pojednostavljen iskaz, nalik minimal artu.

Linija je pružala mogućnost da se njome poigra preko beline platna. Pri tome, tragao je za arabeskom i uzdizao je do samostalne realnosti. Tokom postupka, postajala je istančana i laka, vitka, na mahove krhka. Poprimala je suptilne  impulse. Čak je i umetnikov potpis postajao sastavni, punopravni činioc sveta slike.

Lainović je, neki put, znao da poremeti tišinu i mir površine, njenu harmoniju, što se odvijala između linije i beline slikanog polja. Na  nekim mestima je, spontano i odmereno, unosio po neki segment tona, čak je ponegde bilo upliva nešto naglašenije bojene supstance, koja je podsećala na mrlju neodređene, ali, likovno uverljive i usaglašene, sadržajnosti. 

Njegova umetnost toga, po mom uverenju, najboljeg razdoblja, počiva na delatnom sazvučju/spoju dva pojma, na fenomenu belog i crnog diskursa.  Dakle, sve se odvijalo na razmeđi beline dubokih naslaga pigmenata, znači, svetla, njene vibrantnosti i čvrste, lako, kao u jednom dahu, škrto nanete linearne izvedenice. Na slikama Cvetka Lainovića je sve važno. Ono što se vidi, što se providi i ono što se naslućuje.  

Teško je odagnati, često pominjan utisak, da su mu tadašnji radovi, u dalekoj asocijaciji, strukturom i pojednostavljenoj vizuelnoj perfekciji,  nalikovali primerima pećinskog slikarstva.

.  .  .  

U potonjim radovima, Lainović je, kao da je osećao skori kraj, umesto beline, unosio tamnu pozadinu. Dakle, svetlost je usahla i zamenjena  prigušenom plavom gamom uz izvesne primese smeđeg i crvenkastog tona.  I nadalje su u igri ostala dva odnosa, zapravo, nametale su se dve primarne komponente. Za razliku od ranijih dela, dejstvo reske linije, nije teklo površinom, već se probijalo kroz pigmente i stapalo sa osnovom. Tačnije, oštrina predmeta je sekla bojenu materiju, čiji su grubi urezi dospevali do podloge, u nju se utapali i otkrivali njeno  suštastvo.

Tematski krugovi su slični ranijim delima. Malo su se, gotovo, neosetno promenili. Nanovo su, poput krokija, tekle sigurne linije, koje su ocrtavale pojavu pojednostavljenih, neobičnih portreta, deformisanih aktova devojačkih tela, potom, kompozicije majke i deteta, glave Hrista, Bogorodice, zaljubljenika, onda siluete Ostroga i Lovćena, po neki animalistički motiv, koji je upotpunjavao umetnikovu tematsku znatiželju. U tim rasponima su se okončavala  njegova stvaralačka iskušenja.  

.  .  .

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Cvetko Lainović, slika sa izložbe u Galeriji RTS decembar 2016-februar 2017.

Ti se aspekti provlače i kroz crteže, koji čine posebno poglavlje u  umetnosti Cvetka Lainovića.  Oni, kao da su silazili sa beline platna i nastanjivali belinu belih, omanjih razmera, papira. Postupak je bio, goovo, istovetan. Nastajali su u jednom dahu. Bez potrebe da ih razrađuje i dorađuje. Nanošeni su laganom, uz to osetljivom kretnjom olovke,  njemu omiljenom načinu izvođenja. U datoj tehnici je nalazio mogućnost da joj istakne primarne vrednosti, da iznađe suštastvo, zapravo da istakne vibrantnost i toplinu njene materijalne datosti.

Očito je da nema odveć razlike između linije, koja je nastajala na platnu i one što se rađala na papiru. Jer, Lainović nije unapred pravio  pripreme. U tom pogledu se nije povinovao smišljenim ili, pak, studijskim istraživanjima. Stoga je njegova linija krajnje spontana. Ona je izvijena, stlizovana, na mahove produžena, bez potrebe da isprarti anatomski model predstave. Povinovala se estetskim potrebama, zakonima unutrašnje nužnosti. Napokon, u njoj je sve sinhronizovano i svedeno na dojam pojednostavljenih, krajnje stilizovanih, izrazom elementarnih činilaca, koji su postajali cilj po sebi.     

.  .  .  

Ostaje uverenje da se Lainović izražavao oskudnim sredstvima, i to u  opsegu naglašene individualnosti, koja je prkosila mogućim,  konvenkcionalnim shvatanjima. U tim okvirima je ostvario samosvojno, referentno na mahove zagonetno, u svakom pogledu respektno delo,  koje ga smešta u retke pojave u tokovima novije srpske umetnosti.  U sledu živo prisutnog slikarskog trajanja, on odaje primer  istrajnog stvaralačkog saglasja, kome je teško naći paralela.

Ovom prigodom je sabran izbor raznolikih radova, koji Cvetka Lainovića, na ovaj način, prvi put, pokazuju sudu javnosti, šta više, uveren sam da u potpunosti osvetljavaju njegovo imanentno stvaralačko umeće.

ZDRAVKO VUČINIĆ

tekst za katalog izložbe Cvetka Lainovića u Galeriji RTS-a

Podelite ovaj tekst

DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspace

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.